UMORNA

Oh…

Zasto ne mogu da legnem

i zaspim?

Dubokim snom

i da nikada ne ustanem iz njega.

Tako je tezak ovaj zivot.

zivot nas jadnih smrtnika.

Gldeam svoje lice

u polomljenom zrcalu.

Ko je ta zena,tako ispijena?

Za mene strana,daleka,i tmurna.

Oci su joj tako sicusne i upale.

Lice joj je blijedo,

kao u mrtvaca.

Na usnama osmjeh vise ne postoji.

Snage nema da place,

samo bolno grca.

Tako mlada,

a tako stara.

Ledja pogurenih

od zivotnih briga.

Nema vise srece,

nema vise pjesme.

Od patnje u dusi

ona bolno riga.

Zrcalo bacam,

dizem se lagano.

Teske noge do rjeke me vode.

Osjecam hladnocu voljene mi Drine.

Odnesi me vodo u vjecne visine!!!

Al snazne me ruke

u natrag sad vuku.

Vlazne mu oci bez rijeci govore.

I odlazim sa njim,lagano,

ruku pod ruku.

I pored svih briga

njegove me oci vole!!!