sudije vrhovnog suda osjećaja!
A tako iskrena bijah
pred vratima vaših iščekivanja.
Osudiste me!!
Kao poslednju grešnicu.
A najčistije osjećaje vam pokazah.
Pozovite dželata,
sa oštrim mačem sujete.
Nek izvrši presudu ne pravde,
nad tijelom krvavog fetusa.
Jer ja to i jesam!
Zametak bezgrešne ljubavi…
Kom ne dozvoliste da se razvije.
Da se pokaže u svoj ljepoti i blagosti.
Prepade vas moja iskrenost.
Duša slobodna kao povjetarac.
Osjećaji čisti
kao kap jutarnje rose.
Vi,sudije moje,
ne navikoste na čistotu.
Vas plaši svjetlost što prostirem oko sebe.
Osudiste osjećaje blage,
što prosuh vam pred prljave stope.
Vješticom me nazvaste!
Na lomači me zapaliste!
A ni svjesni niste da živjeću
kroz dim vatre vječne.
Podiću se iz pepela.
Visoko iznad vas!
Leteći pravo ka njemu!
U zagrljaj moga feniksa!
Nema komentara:
Objavi komentar