I grlim jastuk,jer tebe ovdje nema.
Srce je stalo,ne kuca više.
Ponovo sam sjetna,izgubljena žena!
I opet dosadjujem ljudima i bogu
pišući pjesme bolne,umorne,teške.
A šta da radim?!Bez tebe ne mogu.
Trebaju mi te ruke,jake,viteške.
I poljupce trebam,sočne,vrele,
da mi se tijelo topi od slasti.
Da me gledaju tvoje oči smjele.
Dok tijela nam prate muziku strasti.
Noćas ću se vinuti,gore,do neba.
Da te obasjam kao mjesec žut.
Ponesi mi svoje ljubavi,samo to mi treba!
A ja ću ti obasjati ka meni put.
Nema komentara:
Objavi komentar