ociju praznih,
poput bunarskog dna.
Lica ispijenih,
sa gomilom jeftine sminke.
Prepustene zloj sudbini
sto igra se sa njima.
Naziru se po tamnim budzacima,
po mostovima i raskrsnicama.
Prodaju tijelo
jer drugo nista nemaju.
Dusu im davno vrag odnio
u dubine svoga svijeta.
Pa se tamo njima igra,
kao da su samo za to stvorene.
Kraljice noci,
sto nemaju ni kraljevstva
ni podanika.
Zaradjuju hljeb
prodajuci jedinu robu koja im je jos ostala.
Tijelo,bez duse,
sa hrpom kostiju,mesa i koze.
Najjadnija bica
na svijetu ovom.
Cak i covjek u samrtnoj postelji
sretniji je od njih.
Jer jos ga zovu covjekom.
Patenicke duse,
sto jedni psuju,drugi sutaju,
a treci ih se gnusaju.
Sto na svojim slomljenim tijelima
trpe smrdljivi dah nekog pijanca.
Odvratne debele skotove.
Koji se njihovim sokovima slade.
Te jadne patenice
svima krive,a ponajvise sebi.
Dok su u cvijetu mladosti
svi ih zele i svi im se dive.
Kad ostare,
niko ih vise ne vidi,
pa cak ni oni koji su ih u mladosti
tako silno voljeli.
Sad svojim unucima pricaju
da se klone takvih zena,
jer su pogane!
Ne vidi ih cak ni onaj prokletnik
sto zaradi bogatstvo
na njihovim tijelima…
Tako jadne,
prepustene same sebi,
umiru u cosku nekog crnog grada.
Koji im nikad prijatelj nije bio.
Budi Boze blag prema njima.
Nek bar pod tvojim skutima
pronadju mir.
Te napacene duse…
Kraljice noci.
Nema komentara:
Objavi komentar