koje su tako prodorno gledale u mene.
Na izgled smirena,hladna.
Dok krv mi ključala kroz nabrekle vene.
A ti si me čitao,kao iskusan vuk
u zraku mirišući moj ubrzan dah.
Napetost se osjećala kao zapeti luk.
Tren je hvalio da popustim.
Razum me prenu u zadnji mah.
Primjetih osmjeh u kraju usana,
i čežnju u očima gladnog stepskog vuka.
Strast se probudila,duboko,u nama.
I mene lično stavila na stotinu muka.
Znala sam ja,a znao si i ti
da izmedju nas ništa biti neće.
Da ne možemo,nećemo,ne smijemo postojati mi.
I da usred pustare ne cvjeta cvijeće.
Ostade mi samo sjećanje na pogled pun čežnje.
U uhu još odzvanja sladunjav smijeh.
Ja ne iskusih tvoje dodire nježne.
Ali kad ti čujem ime spremna sam na grijeh!
Nema komentara:
Objavi komentar