I vidjeh vatre i ponor pakla.
Vukli su me na dno kostunjavi prsti.
Svoje preminule skoro sam dotakla.
Nocas me vonj vjecne vatre prenu.
Ali proradi u meni i zadnja snaga.
Zivjeti ili mrjeti,bjese pitanje u jednom trenu.
Ali se ne dadoh ni krilima andjela
nit raljama vraga.
Nocas mi zivot proletje pred zjenama.
I da se prepustih,bila bih kriva.
Ali ne dadoh se mracnim sjenama.
I zadnjim atomom ostadoh ziva!
Nema komentara:
Objavi komentar