POSLE PONOĆI

Bjezim.
Saplicem se.
Padam.
Lezim.
Osjecam vjetar.
Leprsa u zraku.
Ne.
Nije vjetar.
To je tvoj dah.
Nada mnom.
U mraku.
Osjecam.
Trnci.
Niz kicmu mi gmizu.
Nisu to trnci.
To me tvoje ruke,maze.
Stizu.
Okrecem se.
Gledam.
Te oci tvoje.
Ostre.
Tamne.
Neke cudne boje.
Strah me hvata.
Misli se roje.
Sta ja to osjecam?
Ljubav ili strah?
Ljubav!!
Prenuh se
u jedan mah.
I opet.
Na vratu.
Ledeni dah.
Da li ce trajati?
Ili nastace prah?
Slaba sam.
Grabim.
Od tebe bjezim.
Ne mogu pobjeci,
pa bjesomucno rezim.
Ne zelim ostati
u zagrljaju vampira.
Osjetiti ljubav
hladnoga dodira.
I zato grabim.
Mucim se.
Borim.
Ali i pored svega
ne mogu da ti odolim.
Samo osta sapat
u gluhoj noci.
Ja te volim…
Ja te volim…