Polako koracam,
dok pod stopama skripi snijeg.
Pahulje njezne kvase mi lice…
Podizem pogled,i gle,vidim tebe!
Lebdis prema meni…
Sirim ti ruke!
Padam ti u zagrljaj
i krece ples…
A na grudima stiscemo
nasa dva mala cvijeta!
Grijemo ih nasom ne izmjernom ljubavlju!
…Snijeg skripi i ispusta melodiju…
Melodiju koja nas pokrece i dize u visine.
I gle cuda!
Potpuno smo se odvojili od zemlje!
Lebdimo lagano,sve vislje i vislje.
Veselo i paperjasto,
kao male pahulje.
Ispod nasih nogu ostaju problemi…
Tako su sitni i ne bitni…
Odljecemo tako u nebeska prostranstva.
Ruku pod ruku sa veselim bijelim pahuljama.
Dok nam na grudima spavaju
nasa dva mala cvijeta.
Ljubavlju bezgranicnom obavijena!!!
Nema komentara:
Objavi komentar