Čašica više

Pružim krila.
Pa ih sklopim.
Pokušavam ,
u gomilu,
da se stopim.
Povisim glas.
Naglo zanjemim.
Dok svi pričaju
glasom jednim.
Misli moje
za riječ se bore.
Ali što se više borim,
sve postaje gore.
Oči moje drugačije glede.
Jer slike koje oni vide
ništa ne vrijede.
I svakim danom
postaje sve gore.
Prelijepi snovi
postaju noćne more.
Uporno glavu dižem gore.
Za svježim vazduhom
napinjem pore.
I dok tvrdoglavo širim krila
kelner mi reče
“FAJRONT!
PREVIŠE SI PILA!”