na mjestima starim.
Rjeke zivota nasih
razlise se na dvije strane.
Sa drugim ljudima seces
dok prokapljuju prve proljetne kise.
Sad ti neko drugi lijeci
na srcu rane.
Nema nas vise na kamenom mostu.
Drugi klinci tu provode dane i noci.
Nadam ti se kao kakvom dragom gostu.
Da li ce cekanje ikada proci!?
Sjetis li se nekad nasih sala?
Dugih setnji kraj zelene Drine?
I ako starija,jos sam ona “mala”.
Pomenes li ikad moje ime?
Ja se tebe sjetim,
svega sto je bilo.
U proslost tada vinem se,poletim.
U vremena kad se pjevalo i pilo.
Jos uvjek bih mogla preplivati Drinu,
poletjet visoko,preskociti brijeg.
Uvijek kad mi Merlin prekine tisinu
sa onom starom
“Da je tuga snijeg”…
Nema komentara:
Objavi komentar