SRETNA SAM

Ne umijem pisati sretne pjesme.
Nit kititi ih cvijećem i šarenim leptirima.
Al’ znaj,sretna sam u zagrljaju tvome.
Na tim jakim,sokolskim krilima.

Ne umijem dočarati osmjehe.
Nit melodiju što srce mi pjeva.
Samo znaj da duša mi je kraj duše tvoje.
Moje srce u tvom srcu snijeva.

Možda nekada sumnjaš u mene,
u ljubav i osjećaje moje.
Nekad su ne shvatljive oči ove snene.
Al’ sve što imam to je tvoje.

I ne znam kako ljubav se piše.
Nit zbog čega ovo sunce sja.
Samo znam da ljubav je ovo
što za tebe mili osjećam ja.

Onog dana kad rekli smo DA
anđeli sa neba na zemlju su pali.
I kao mali svadbeni poklon
vječnu nam ljubav i sreću dali.

Sad kad gledam nakon godina mnogih.
Naša je ljubav jača neg’ prije.
Jer srca su naša kao srce jedno.
Jer duša tvoja moju dušu mije.

Poslednji glas

Noćas sam odsjekla kose,
jer ti si volio duge.
Noćas mi noge bose
pređoše preko praga tuge.

Obukoh crvenu haljinu strasti.
Koprenu navukoh preko lica svela.
Da li će nam ikad ove maske spasti?
Hoću li ti ikad pripadati cijela?

Noćas sam namjerno razbila naše strjepnje vrč.
Po stopalima se prosuše suze.
Znam,u srcu si osjetio  strašan grč.
Jer drugi me i ove noći uze.

Iz inata ću mu opet svoje usne dati.
Nek me strasno voli i ljubi.
Samo ja znam koliko moje srce pati.
Samo ja znam ko od nas dvoje gubi.

Osjećam se kao hladna stjena.
U kojoj vulkan miruje.
U njegovom naručju sam kamen,nisam žena.
On ne zna dušu da mi miluje.

No ipak ću mu se dati.
Nek pocjepa crvene  haljine strasti.
Nek i tvoja duša pored moje pati.
Noćas ću ti uzdahe iz grudi sve pokrasti.

Plači noćas.kad nisi znao ljubav da daš.
Ja navikla sam da tuga mi stoji sa desne strane.
Tek kad izgubiš shvatiš šta imaš.
Nek poslednja suza ove noći kane.

Maske su ostale na licima tuge.
Sreća je tako daleko od nas.
Neka me miluju neke ruke druge.
Od mene nećeš čuti više ni glas.

JEDINA I NAJBOLJA

Nemoj da se stidiš.
Ja znam da sam za tebe na svijetu jedina.
Najslađa,najluđa,najbolja.
Nemoj da bježiš od osjećaja.
Dođi uzmi me za ruku.
Hajde sa mnom do samoga kraja.

Ja znam da misli ti za mnom lete.
Jer slatko sam,odraslo,luckasto dijete.
Ljubavne čarolije te obuzimaju.
Zadnji atom odbrane oduzimaju.

Dođi sruši brane.
Nek sunce ljubavi i nama svane.
Proživi pokraj mene
i staračke dane.
Dođi!
Naređujem.
Zaliječi rane.

Jer ja sam poput zrake sunca.
Što ti plamti oko ludog srca.
Ja sam otkucaj što za tebe kuca…

Hoću noćas da sam tvoja dama.
Nek se podijum plesni pod nama slama.
Znam,dovoljna sam ti ja sama!

Jer ja sam kao vjetar nestašni.
Nemoj da te moja strast preplaši.
Samo dođi i prihvati me cjelu.
I ljubi me ljubi pohotnu i vrelu!

POVUCI OKIDAČ

Bojim se ovog što osjećam u svojim grudima.
Prepustila sam se pustim željama,
mislima,bludima.

I usne koje sanjam
za mene rođene nisu.
Zato bježim,od njih se sklanjam.

Srce ovo ne može
izdražati težinu i sram.
Jer grijeh je to što osjećam.

Riješi me ovih muka.
Nek sudac i izvršitelj bude
tvoja mi draga ruka.

Ne mogu pronaći ljubavi ove prekidač.
Uperi pištolj u grudi mi bolne.
Povuci okidač!!!

UZALUDAN POKUŠAJ

Uzela sam bilježnicu želja
i zapisala tvoje ime.
Slova su se batrgala,otimala...
Nisu htjela biti tu,
ali moja upornost je pobjedila.
Krenula sam dalje sa pisanjem.
No problem je postajao sve veći.
Ja ih napišem,ona se okrenu,pa u bijeg.
Nikako riječ sastaviti.

A toliko sam ti htjela reći.

E kad već slova nisu htjela
ima i drugih načina.

Nacrtah dva oka
i uzeh boje.
No ne znadoh koju upotrjebiti.
Dal' plavu kao nebo,
zelenu kao mirisne livade,
ili onu tamnu kao moje noći.
Ne znadoh.
Nikad ti nisam vidjela oči.

Počeh crtati usne.
No ni njih ne znadoh kako.
Dal' punačke,zavodničke
ili pak tanke u osmjeh razvučene.
Ni to mi ne bi lako.

Htjedoh nacrtati smijavice.
Ali ne znam da li ih imaš.
Ni kada se naljutiš
da li imaš bore.

Postade sve gore i gore.

E kad počeh crtati kosu
to je već priča druga.
Nit znam boju,
nit da li je kratka ili duga.

O koja tuga.

Vidjeh da željeti neznanca
u opšte nije lako.

Nek ostane samo ime.
Dobro je i tako.

Svi svoje jade imaju...

Pustila sam suzu...
Jednu,
drugu,
treću...
Dok ne nastade čitavo jezero.

Počeh se daviti u tom istom jezeru.
Ni željela nisam tražiti ruku spasa.

Opustila sam tijelo,raširila ruke.
Spremna na prelazak sa druge strane svjetla.

Suze su tekle...
Prva,
druga,
treća...

Osjetih oštar bol i glas.
Trgoh se!

Pa da!

Čemu suze?
Čemu smrt?
Čemu bol?

Kad ima osmjeh.
Kad stvara se život.
Kad to je sreća.

Zahvalih mu se na daru.
Nasmijah se.

Mada,teško će biti.
Ali sad nas je više na brodu ljubavi.
I ni jedno jezero suza nije tako duboko.
Toliko da me odnese.
********************************
Došla sam pred svršen čin.
Nema aplauza.
No znam jednog dana ću ponovo
zaigrati na pozornici sreće.

Sa ove ili one strane kulisa...

Nisu mi potrebni šaptači.

Ova uloga je moja!

Još jedna u nizu...

Krilati zmajevi su zagrzli
jabuku što držah u ruci.
Dok krajeve strahova silnih
rastrgaše gladni vuci.

Na dlan mi sletje ptica.
Crna,zloslutna vrana.
Zakrešta pjesmu boli.
Poteče suza slana.

Tamo gdje bijaše srce
propuh zastore njiše.
Čudna je sudba ova
što tuže nam note piše.

Zmajevi odletješe siti.
Ogrizak osta u ruci.
Liježem,potpuno svjesna.
Nek i mene rastrgnu vuci.

SUSRET

Sretnem li te ikad u životu ovom.
Nemoj ništa reći ni slova,nit riječi.
Samo vrhom prsta dodirni mi ruku.
To što drugi ne vidi,ne može da sprječi.

Ako nekad negdje,u bijelome svijetu,
budu tvoje oči prepoznale moje.
Ćuti,ne govori,samo pusti želje.
Neka se uz moje,kao pčele,roje.

Nađem li te ikad u skupini ljudi,
samo ću ti pogled darovati mio.
On neka ti kaže osjećaje moje.
Sve što sam željela,a ti nisi bio.

Sretnem li te kada u bunilu svijeta.
Pročitat ću pjesmu.Ti ćeš znato kome.
Saslušaj me tiho.Ne prozbori ništa.
Neka tvoj lik sja u ludom srcu mome.

MUZIKA LJUBAVI

Kada zrake sunca upletem u kosu.
I mirisom ruže grudi zamirišu.
Znat ćeš da sam sretna pokraj tebe mili.
Osjetit ćeš duše da nam skupa dišu.

Kada budem gola plesala na vodi.
Pokrila se oblacima paperjastim,bijelim.
Siguran ćeš biti koliko te volim.
Da o tebi maštam i silno te želim.

Pružit ću ti usne,primit te u srce.
Oviti te velom ljubavi i pažnje.
Odgovori i ti nježnošću i strašću.
Neka zamirišu naše želje snažne.

Jer dok ljubav bude drugarica nama.
Nikakvo nas zlo rastaviti neće.
Zaplešimo skupa,goli,na vrhuncu.
Uz muziku strasti,neprekidne sreće.

DUŠA MOJA

Tijelo mi možete zatvoriti,
posjedovati,
obljubiti.
Možete ga čak i mučiti.

No duša je moja ne uhvatljiva.
Nju ću darovati
kome budem htjela.

Duša mi je odvažna,
razigrana,
smjela.

I kada budete sigurni
da sa vama sam,
pokorna
i gospodine,samo vaša.

Moja će duša uz njegovu putovati.
Kao što putuje pjesma njegova,
pjesma moja.
Pjesma naša.

I dok tijelo bude mi trpjelo
okrutnu sadašnjicu ovu.
Duša će kraj duše njegove
letjeti u avanturu novu.

PRAVO LICE

Hiljadu maski na lice sam navukla.
Ponos,gordost,srdžbu,bijes…
Da li će ih neko skinuti na vrijeme?
Prije no što snove položim u lijes.

Ja nisam onakva kakvom se činim.
Niti sam drska koliko hoću.
U meni drhti jedno krhko srce.
Sa sjajnim zvjezdama razgovaram noću.

I inat što ti ja pred noge bacam
samo je krinka preko duše nježne.
Nisam ni ponosna,ni gorda,ni čvrsta.
Moji su otkucaji istkani od čežnje.

Ako se smijem na uvrede tvoje.
Znaj da u dubini ranjena sam,plačem.
Jer samo sam žena,nisam kamen,stijena.
Riječi me posjeku,gore nego mačem.

Nemoj da me kinjiš,vrjeđaš i lomiš.
Poskidaj maske sa tog krhkog lica.
Podari mi osmjeh,ruku prijateljstva.
Da se u zrak vinem,slobodna k’o ptica.

ISTINA

Pokucala sam na vrata istine.
Nadajući se potajno da bit će
onako kako sam zamislila.
Da sve će se kockice posložiti
u jedan savršeni mozaik.

Dočekaše me otvorene karte
na stolu bolnih pitanja.
Baciše mi stvarnost u oči.
Predskazanjem svojim mi se narugaše.

Probode mi srce mačem
iskreni žandar pravde.
Ništa drugo i ne mogaše.
Jer istinu od njega zahtjevah.

Pred očima mi zaigra prkosno
kraljica,preljubnica,kurva.
Što krinkom ljepote svoje
zavede mog palog kralja.

Ispustih jednu suzu,
u bunar, koji već odavno preliva.
Isčupah mač iz srca
i prepolovih špil na pola.

Zatvorih vrata za sobom.
Pod ključem ostavih prošlost.
Pomilovah po glavi goluba
i krenuh dalje...


Bez kralja.
Bez kraljice.
Bez žandara.


Samo još mač čvrsto držim u ruci.


Možda mi zatreba
u potrazi za novom istinom.

LEPRŠAVOST

Podigni koprenu zime
sa uvelog lica tišine.
Raširi dugina krila.
Nek zore ti kliču ime.

Zagrli zalazak sunca.
Nek more te poji i mazi.
Nestašnu poput leptira
maestral nek te pazi.

Sa lišćem mudro zbori.
Kamenu daruj cvijet.
Srce ka sreći otvori.
Ljubavlju pokori svijet.

UPOLA SVETICA

Gazim pločnicima iščekivanja,
dok tamni prozori radoznalosti
bulje u crvene cipele mojih maštanja.

Zar nisam upola svetica
kad odričem se traganja za srećom?

Prstima prelazim preko zidova,
što šapuću na uho ludosti stradanja
golih kao što sam sama ja.

Zar nisam upola svetica
kad uporno bježim od kutaka izazova što zovu me?

Hvatam odsjaj plamena
u tvojim gladnim očima,
što ostadoše na vlažnim mojim mislima.

Zar nisam upola svetica,
kad izgladnjujem dušu pred punim ovalom najslađih grijehova?

NEĆU ĆUTATI

Pljuni,

al’ daleko nećeš stići.

Sve što pljuneš

to ćeš da poližeš.

Što zakuhaš

to ćeš i da jedeš.

Masne čize

s’ poda ćeš da grebeš.

Reci,

al’ prvo ispeci.

Skoči onda

kada kažeš hop.

Ja udarce

trpim postojano.

Zgazih gmaza

čizmom dostojanstva.

Mnogi htješe,

ali ne uspješe.

Usta ova

zatvoriti neće.

Šta bi bilo

kad bi svete misli

zbog neukih

bacili u smeće?!!

ODRAZ

Je li ono žena što u kutu sobe
stoji sasvim sama?
Il’ je samo odraz,obris nečeg davnog?
Što pod skute uze,bez milosti,tama.

Poznade li ko nekad čilo lice?
Oči umiruće,usahle od boli?
Otjerajte od nje te zloćudne ptice.
Ima li ko hrabar,da je uzme,voli?

Je li ono ljubav što u ruci čuva?
To maleno svjetlo u crnome skutu.
Od jauka njenog moja usta suva.
Ne mogu je gledati tako zabrinutu!

Vidi li još iko to što ja sad vidim?
Sama je u tami,usahlih obraza.
Znam šta bi ste rekli,al pravo vam ne dam!
Nije to u zrcalu odsjaj moga odraza.

Srca

Jel’ ti poznat lik što te nijemo gleda?
I te dvije male pozlaćene suze?
Poznaješ li usne slatke poput meda?
I srdašce ovo što ga nekoć uze?

Dušu sam ti svoju stavila u ruke.
Ljubav u kovčežić spakovala sreće.
Sada me zbog tebe more boli,muke.
Slomio si nade.Patnje su sve veće.

Poznaješ li,dušo,oči pune boli?
I bijele ruke zalud ispružene?
Dušu koja čezne i nijemo te voli?
Sve su moje bitke s’ tobom izgubljene.

Ja još srca imam za ljubavi trista.
Ne želim zbog tebe odbaciti sreću.
Posle tebe,mili,više nisam ista.
Al’ klonuti ne smijem,ne mogu i neću.

MUŠKARCI

O zašto nam Bože te muškarce stvori?
Da nas zbog njih boli glava,
da nam tijelo gori!

Onaj preko puta radoznalo mjeri.
Nisu oni cica mace,
to su divlje zvijeri.

Razgovor bi započeo,
baš je sladak,zbilja.
Ja bih tebe  u krevetić
odvela od milja.

Onaj knjiški moljac u knjigu sa nosom.
Zbunjenog pogleda i frčkavom kosom.
Nije da je sladak,već je pravi meda.
Moje oko ne mirno mjerka ga i gleda.

Komšija u zgradi ljubazan i mio.
Otvara mi vrata i namirnice nosi.
Pusti komšija ustezanje,
hajde po plaži da trčimo bosi.

U mesaru svratim po faširanog mesa.
Mesar se ne zna jel širi il’ viši.
Zbog tih jakih ruku tijelo mi se stresa.
Hajde budi ljubazan i broj mi zapiši.

Na času klavira vješti mu prstići.
Uživam posmatrati kako njima veze.
Malko ću se primaći,malo bliže prići.
I ti se primakni.Razmak je bezveze.

Gdje god da se maknem,oko mene stoje.
Kako da se okanem muškaraca tih.
Misli grešne ove muške glave broje.
O Bože samo još par stotina njih!!

Pismo brižnom prolazniku

Nemoj me pokušati shvatiti.U toj nakani uspjeti nećeš.Jer skica je to što vidiš.Pokvarena ploča to što čuješ.


Kažeš voliš me me sretnu,lepršavu.Po čemu vidiš da sam sretna?Po veselim notama koje pjevam?Ne daj se zavarati tako lako.To je samo još jedna obična pjesma.Davno izučena.Davno odpjevana…


Od kud ti pravo da se raduješ mojoj sreći?Od kud ti pravo da tuguješ kad ja sam tužna?
Nastavi svojim putem prolazniče!Ne zaustavljaj se kraj mog ponora!Živi svoj mali dosadni život.Ja sam preveliki zalogaj za tebe.
U mojoj duši je toliko otrova.Nju vežu čelični okovi.Ne pokušavaj me izbaviti…Kasno je!

Zašto mi oči tražiš?Nema ih!Samo su duplje ostale.Prazne…Umrlo je zelenilo u njima.
Ti ne znaš kako boli praznina.Kako dušu lomi jedno veliko NIŠTA.

Bježi od mene prolazniče!Ja sam ti kao kuga.Sve što poželim voljeti,umire.Ne želim te ubiti ljubavlju.
Nemoj me pokušati shvatiti.Ni samu sebe ne shvatam.

Zar niko ti rekao nije da u ponoć ne valja stajati na raskrsnici?!
Ti si stao kao radoznalac na najvećoj raskrsnici mog života.A sat polako odkucava ponoć…

Zašto me tako gledaš?

Zašto me tako gledaš?


Kao da tim svojim očima
hoćeš proniknuti dubine moje duše.
Tim krupnim očima
nit plavim kao nebo,
nit zelenim kao livadna polja.

Zašto me tako gledaš?

Osjećam se tako nagom
pod tim pohotnim,tamnin pogledima.
Kao razodjenuta djeva,nevjesta
u isčekivanju prve bračne noći.

Zašto me tako gledaš?

Zar nije te sram cvjetova u mojoj kosi?
Od tvojih milovanja očima
i moje želje zamirisaše.
I moje oči se ohrabriše.

Zašto me tako gledaš?

Dođi!
Sklopi oči.
Pomiluj me usnama.
Obljubi me prstima.

Srce na dlanu

Dok prokapljuju kapi kiše
stojimo naslonjeni jedno na drugo.
Ljubav nam pjesmu piše.
Nek ostane tako još dugo.

Ispod vrbe,gdje je klupa stara
srela su se naša srca.
I posle toliko godina
još jedno za drugim kuca.

Tu si rekao da me voliš
i ljubav na dlanu mi dao.
Sad uz mene godine brojiš.
Da će biti tako oduvjek si znao.

Predala sam ti svoje sunce,
i mjesec ,ti mala plava zvijezdo.
Kraj tebe živo je ovo srce.
Skupa smo svili sreće gnijezdo.

LJUBAV JE TO!

Ispreplitani prsti.

Obraz uz obraz.

Blaženi osmjeh u kraju usana.

Ljubav je to!

Pogledi čežnjivi.

Ustreptalost srca.

Zagrljaj vrijedan vječnosti.

Ljubav je to!

Pjesma moja tebi.

Miris tvoj na meni.

Cjelov na usnulim očnim kapcima.

Znam!

                                                                                Ljubav je to!     

                                                                                               

3.8.2011.

U transu sreće dotakoh dugine boje.
Noćas je zbog nas igrao svemir.
Povjetarac je pjevao pjesme moje,tvoje.
U kutu srca osjetih onaj slatki nemir.

Od pogleda naših zadrhtaše stjene.
Zbog poljupca iskrenog i mora presušiše.
Nema više patnje niti tuge sjene.
Naša se srca iznova zaručiše.

Sada si tu i poljupci,snovi…
Milovanja draga i najslađe riječi.
U naručju tvom doće i dan novi.
Melodija ljubavna što nam duše liječi.

ČEKANJE

Samo ubrzani šapati moga srca otkrivaju uzbuđenje.

Čekam te…

                                                                           Sretna sam voljeni!