Nisu krila za nas

O zao si anđele crni,
dok krilom mi miluješ lice.
No rukom svojom ne želiš
dotaći ruke moje.
Puštaš da patim i čeznem
za muzikom tvoga glasa.
I svojim pogledom crnim
u sivilo nosiš sve boje.

Pred tobom tako gorda,
visoko dignute glave,
osmijeh sa blijedog lica
ne želim skinut ni na tren.
Dok u meni vrišti tuga,
i boli me ćutanje tvoje.
Ne,neću koraknut u nazad
i ako još uvijek si njen.


O zao si anđele crni,
dok laži mi bacaš pod noge.
I kao djetetu,naivnom
još uvijek pričaš priče.
Al' slušat ću ,
kao da vjerujem
da sve su istine tvoje.
I da ti sve ove žene jedna na drugu ne liče.

Još jednom ću ljubit ti misli
i grliti krilate želje.
Osmijeh na licu nek titra.
Da ne vidiš u grudima muke.
Bacit ću,još jednom,ponos.
Niz litice shrvane duše.
Svega se iznova odreći.
Samo dotakni mi ruke.

Sve je igra

Sve se svelo na igru riječi...
Igra riječi i osmijeha.

U svakoj izgovorenoj riječi
po jedna boja duge se preliva.

No one prećutane misli
kriju najveću draž!

Secret of my heart

Nemoj mi tražiti priznanje
u ovoj tihoj noći.
Zbog istine glava se gubi
moj mili,vjerni druže.
Samo tiho ću šapnuti slova
prije no što ću poći.
Još minut ostat ću kraj tebe.
Ni trena ne smijem duže.

Svjetiljke pod kojim stojimo noćas
kurve su prepune laži.
I sjaj u oku mome
može pokrenuti vulkane.
Ja otiću korak u nazad,
da izbjegnem mjeseca draži.
Ćuti.Ne zbori ništa.
Nek prije početka sve stane.

Ne pitaj zbog čega plačem.
To u oku mi stoji trun.
Vjetar je ovaj hladan.
Trebala bih dalje poć'.
Od ruže kojom si me zvao
ostao je samo trn.
Zagrli me još jednom,za kraj,
dok ne proguta me ledena noć.

Stihija u meni

Ne sviđa mi se to što osjećam!
Kao da nisam žena što se skrila u meni...

Rastrgla bih osjećaje na gole hridi,
pustila ih da iscure do zadnje kapi.

Jer nisam ja ta žena što čuči u meni!

Samo su se neke lude sjene nadvile nad odraz moje slabosti.
Stihija neka odnijela je i poslednji spokoj iz mojih zjenica...

Zar sam ja ta grešnica na raskrsnici života?!

Izgubljena lutalica,što hrli za voćkama iskušenja!

Uvijek sam prezirala te slabe,podvodljive žene.

A sada...

Samo sam se stopila sa okolinom.

Ne!
Nisam ja ta prosjakinja ispruženih ruku
ka nadama koje se pružaju
pred stopalima golim od srama.

Ne!
Nisam ja ta žena
što dušu je isplela u stihove.
One otužne,
što govore o ljubavi prema dva mlada čovjeka!

A opet ja sam ta!

VIDEO SPOT-Dva mala anđela i Oda majci

VIDEO SPOT-Ima li?!

VIDEO SPOT-Zarobljena

VIDEO SPOT-Samo još jedna slika

Ljubav ili šta već?!

Škakljive su te tvoje sjetne oči,
i sve one riječi što trepere kao potreba trenutka
koji nam je dodijeljen.
I ovaj osjećaj u predjelu grudi,
što širi se tako jako,
da samo vriskom sreće
mogu da ga opišem.

Raspjevani su ti tvoji prsti,
koji sasvim mirno čuče u tvom krilu
ili pak okreću,skoro ne zainteresovano,
čašu što našla se pred tobom.
A znam,osjećam,
da žele pjevati pjesmu strasti
po plavim pramenovima moje kose.

Veliko je to tvoje srce u grudima,
jer ćuti ono što osjeća,
dok smo na samoj granici
da učinimo grešku  bez povratka!

Tebe je nemoguće ne voljeti!

VIDEO SPOT-JOŠ JEDNA U NIZU

Rasprsnuta

Okretala sam se oko tebe
kao Zemlja oko Sunca.
Sve do onog trena
kad prsla sam na milione komadića.
Svjetlucavih i oštrih kao staklo.

Vasiona me prigrlila.
Svaki moj djelić.
Svaki moj dah.
Pronašla sam svoje postojanje
u utrobi svoje nove majke.

Odbacila sam te,
zarad titravog zelenila,
koje već služi nekoj drugoj boginji.
Zarila sam komadić postojanja
u kutu njegovog uma.

Misli sam rasprostrla
po kanalima interneta.
Da li se ikada spoznao u mojim tipkama
ne bih znala.
Bilo ga je lako izbrisati sa spiska.

A iz srca?...

Tamo još nisam pronašla opciju brisanja.

Nikada se više moji djelići
sakupiti neće.
Samo je ostao jedan u zelenim titrajima.

Odraz se i dalje okreće oko Sunca.
No nutrina ne osjeća toplotu.

 

 

On vas je poslao?!

Došli ste,slatki moji...

Osmijeh na vašim licima je kao zraka sunca
kojoj sam se suviše blizu primakla.

Pružate mi ruku,
rame za plakanje.

OH,kako ste VI darežljivi,
ljubljeni moji.

VAŠE prijateljstvo mi je jako potrebno!
Kao punom izvoru još koja kapljica vode...

Treba paziti samo da se ne izlije iz korita...

Nemoj da se trudite.
Znam,ON vas je poslao.

Stavit ću glavu na ponuđeno rame,
prihvatiti ruku koju mi tako srdačno nudite.

Samo budite svjesni da sam prepoznala u vama
Rosencrantza  i  Guildensterna.

Demon u meni

Noću,dok osjećaje pružam ka mjesečevim zrakama,
vidim sjene.
Pokušavaju me dohvatiti,
progutati me,
svariti i izbljuvati
ostatke onog mog nekadašnjeg ja.
Skupim se tada,
krijući ledena stopala
pod prekrivač sašiven od nježnjih sjećanja.
Sklopim oči
i nadam se...

Ipak uvijek tako drzak si!
Vraćaš se po još.
Svake noći u isto vrijeme.
Sjene tvoje uvlače se pod kožu
ledenu od straha,
od ponovnog susreta.
I miluješ ledena stopala.
Poljupcima pohote prelaziš preko tabana.
Što su nekad koračala zelenim dolinama.

Posustajem iznova...
Otvaram se pred tvojim zjenama.
Grešnica...

Ni ledeni dah iz tvojih grudi
nije dovoljan da me probudi iz bunila.
Da otrgne me žeđi za tvojim sokovima.
Mada znam,i ti toliš glad,koja te obuzima.
I znam opet ćeš ispljunuti ostatke našeg vremena.
I prezirem sebe i podrugljivi smijeh punog mjeseca.

Kao prvi put...

Oštrice su parale trbuh
u kome su leptiri već zamahnuli svojim krilima.

Kao prvi put srce je drhtalo.
Žudno i plačljivo.

Samo svjetlost stare lampe bila je svjedokom
čeznutljivih osmijeha.


Izgubljeni su bili.
Izgubljeni u vremenu,u masi bezličnih pogleda.
Tragajući za svrhom svoga postojanja.
Tragajući za mrvom uzvišenog osjećaja.

Stezala je srce obručima ćutanja.
Kao prvi put kad je spoznala
šta je prava istina...

A samo stara lampa je bila svjedok
oštrice kojom je ubila prvi trzaj leptira
u biću koje je čeznulo...

...Zvuk gitare je jecao pjesmu ljubavi...

Baš kao prvi put kad je voljela.

Svatovi tuge

Opet su mi u san noćas došli svatovi.
Ponovo Bog poruku mi šalje.
Ne želim da bude to što mora biti.
Bježim od veselih lica tih.

Ni muziku njihovu ne želim da slušam.
Znam,sviraju posmrtni marš.
Jednu će dušu u kolo odvesti.
Neko će danas postati dio njih.

Samo se molim na ovaj dan sveti
da ti ćeš ostat' u krilu svoje majke.
Jer tek si pupoljak što vapi za suncem.
Jer tek si ptić što treba učit svijet.

Nek danas anđeli sklope oči svoje
i bar jednom ne dođu po dušu.
Nek dopuste pupoljku da postane ruža.
I nježnom ptiću da nauči let.

Opet su svatovi pjesme svoje pojili,
a ja sam plačući bježala od njih.
Dok gledali su me začuđeno,kao neku ludu,
ja sam bježala sve brže i jače.

Ne daj se milo,maleno stvorenje!
Pričat ću sa Ocem,molit se za tebe.
Neka dušu tvoju ostavi međ' nama.
I živi milo,maleno stvorenje.
Vrati osmijeh majci,ne daj joj da plače!

Budućem Stefanu!

6:55

Ispunila sam obećanje Bogu.
Svoja htijenja i žudnje
položila sam na ortal pokajanja.
Okrenula glavu.
Koraknula u nazad.
Pljunula
i odrekla se.

Sad mogu mirno leći u crvenu zemlju
nadajući se otvorenim vratima raja.

BUDI NOĆAS MOJ ANĐEO

Budi noćas moj mali bijeli anđeo.

Nek ruke tvoje budu krila paperjasta,
što služiće kao oslonac obrazu mom.

Nek suzu što blista u oku pomiluju svojim perjem.

Raširi krila i primi ovo plašljivo srce.
Zaštiti me od okrutnog svijeta
što patnjom naših duša hrani svoje gladne čeljusti.

Budi noćas moj mali bijeli anđeo.

Nek osmjeh tvoj bude sa lijeve strane mojih grudi.


I ljubi me...

Ljubi me bar ovu noć.
Kao da ne postoji ništa oko nas.

Kao da smo samo ti i ja u zagrljaju paperjaste bijeline.

Ljubi me noćas
prvi i poslednji put.

Posljedice naših želja

Nije dovoljno oblake prstima podupirati,

dok munje igraju oko naših glava.

Niti je dovoljno sunce u kofe sakupljati,

dok nebeska toplina kraj drugoga spava.

Ne bi trebali zvijezde sa neba skidati.

Ostat će nam nebo pusto i tmurno.

Niti brodiće od papira puštati

dok more nam je sinje ljutito i burno.

Nije dovoljno usta u osmijeh razvući,

ako su oči tužne i prazne.

Nit lažnim poljupcem obraz poljubiti,

jer od bolnog srca nema veće kazne.

 

Ja sam ti,vjeruj mi na riječ!

Ja sam ti,vjeruj mi na riječ.

Jer vidim ono što ti gledaš,
čujem što ti slušaš.
Izgovaram što ti misliš.
Osjećam što ti osjećaš.

Sad reci da ja nisam ti
i dokaži,ako možeš.

 

BOŽIĆ U SRCU

Pod krošnjom badnjaka zagrljeni stoje

ono dvoje malih i odraslo dvoje.

Na licima osmijeh,u srcima sreća.

Zamirisa tamjan,zaiskrila svijeća.

Pod ikonom krsnom otac pjesmu poje,

molitvu ponavlja ono malih dvoje.

Anđeli sa neba poje pjesmu s' njima.

Mir i sreća vječna titra u grudima.

  MIR BOŽJI HRISTOS SE RODI!!!

Ljubim te pjesmom

Opet sam srećom okupala lice.
Srce ljubav pjeva,duša radost zbori.
Naslikala sliku,nisu samo skice.
Iznova su puni ovi moji dvori.

Korak mi je lagan,ruže pod nogama.
Pogled mi je blistav kao sunca sjaj.
Neka vječno traje ovaj polet u nama.
Poljubac,osmejak,topli zagrljaj.

Neka mjesec bude svjedok ove noći,
pjesme koju pjeva ljubav,naša druga.
Znam uskoro će dragi nova zora doći.
Al' na prozor neće zakucati tuga.