u noćima crnim,dugim.
Kad oči su spremne na plač,
a srce se bori sa žudnjom.
Kad duša vapi za nečim
što spaja me sa dušom tvojom.
U takvim noćima dopustim sebi
da pustim lavu emocija,
iz nekad,već davno,utišanog vulkana.
Pa pobjegnem u kut
gdje niko me ne može čuti.
I jecam,jecam dugo.
Prigušeno,u sebi.
Da četiri mala uha
ne čuju melodiju bola.
Strah me ostati sama.
Sama,sa četiri male ruke.
Jer nisam hrabra,
kao što misliš.
Jer nisam jaka,
kao što želiš.
Samo sam obična žena.
Što treba jaku ruku,
da me čvrsto drži
pod teretom teškoga života.
Sasvim obična žena
sa milion pitanja u sebi.
I najvećim strahom,
strahom od života…
Zato te samo molim
u noćima crnim,dugim,
ostani pored mene.
Budi mi pojas spasa
u vodama životnih nedaća.
Nema komentara:
Objavi komentar