IGRA JESENI

Otkinu se žuti listak
zaleprša preko Drine.
Pomiluje kamen mosta
Pa u visine on se vine.

Miris pruži jabuka rumena
Obgrlila višegradski kraj.
Rumenilo njeno osmjeh mami
sve osmjehe skuplja u svoj zagrljaj.

Kiša mlaka na prozore kuca
dok joj vjetrić prijatelje gurka,
kišobrane raznih šara,boja.
Nastala je jesenja žurka.

Oni tmurni što ne vole jesen
kriju glave u tišini kuće.
A mi sretni uz jesenje boje
dočekasmo još jedno svanuće.

PODRŠKA

  Ponekad i med zna biti gorak,
  u ustima ostaje neki ukus opor.
  Ponekad sunce ne može otopit
  sav onaj led što dušu nam mrzne.

  U tim časima dovoljan je samo
  jedan nježni pogled i osmjeh mio.
  Da vrati mi snagu i rodi nove nade.
  Da podignem glavu i krenem čvrsto napred.

  Dođu tako vremena,olovna,teška i tmurna.
  I breme svih naših briga svali se na nejaka pleća.
  Al' jedna draga riječ zraku svjetlosti vraća.
  Pa krenem uporno grabiti u neko bolje sutra.

  Pritisne me eto ponekad bol,strah i tuga.
  I mislim da na kraju smo puta.
  No samo jedan zagrljaj tvoj i cjelov u vlažno oko
  znaju probudit sreću i ratnicu što se na tren uspavala.

Ljubavni bal

Ne pričaj ništa i samo me ljubi.
Ruku u ruci miluj i drži.
Nek svijet oko nas sada se gubi.
Tijelo mi želja za tobom prži.

Kroz talas kose prste provuci.
Osmjeh nek blista na usnama sreće.
Haljine strasti na tijela nam navuci.
Želje za tobom svake minute postaju veće.

Ne pričaj ništa samo me grli.
Mjesec nek svijetli ljubavni bal.
Moja duša ka tvojoj hrli.
Nek daleko budu sve tuge i žal.

Zalij nas vinom opojnim bijelim.
Napoj mi usne,grlo i grudi.
Nek trnci sreće mile bićem cijelim.
Nek nastane vatromet ljubavi i bludi.

Sanjala sam noćas da te nema

Sanjala sam noćas da te nema
i da ruže venu mi u kosi.
Da ti duša ode putem tamnih sjena.
Stoji prazno mjesto gdje šetali smo bosi.

Sanjala sam mjesto usred bašte,
samo lišće osušeno stoji.
Tu smo pleli i grlili mašte.
Sada jesen moje suze broji.

Sanjala sam noćas da te nema
i postelja da je prazna,ledna.
Prazan jastuk gdje si nekad bio
i usahla tvoja usta medna.

Miris ruže pod prozorom pustim
dozva tugu da mi dušu boli.
Sanjala sam noćas da te nema
i da srce nema kog da voli.

FROZEN HEART

Znam da patiš i mrziš
pomisao na moje ime.
Jaki razlozi su tjerali me na bijeg.
Vjeruj,ne ponosim se time.

Bezglavi konjanik smrti
u stopu prati me i danas.
Bježim pred kopitama krvavim.
Nastavi život,ne misli na nas.

U tvom sjećanju nek budem
ona najgore vrste.
Ti nisi bio u planu,
al’ sudba je umješala prste.

Moja prošlost je puna
patnje,suza i boli.
Potraži srce čisto,
slobodno,da te voli.

Jer duša moja je prokleta,
goni je crni vrag.
Skočit ću u najdublji ponor.
Nek ne ostane  zamnom ni trag.

Djevojčica

Čuči mala uplašena djevojčica.
Stisnula se u kut i drhti pod naletom
hladnih ljudskih pogleda.
U krilo je ruke sakrila,
bradu uz koljena pribila.

Tišinom ramena je ovila.
Usne u šapat skupila.
I nakon toliko godina ostala je naivna.
Ljudima pakosnim je vjerovala.

I plače mala djevojčica
za zgaženim nevinim snovima.
Umjesto da igračku u ruci drži,
drugima je igračka postala.

Zar toliko velika je zloba
ovog ljudskog roda?
Pitala se uplašena djevojčica.
I samo još dublje se stisnula.
Negdje u kutu,
u bolnim mi grudima.

ZATOČENA

Podsjekoste krila nakon prvog leta.
Sreću zavezaste za rep bijesnog ata.
Život mladi sada  vrane  gladne kljuju.
Pred snovima mojim zalupiše vrata.

Šamar nadi maloj lupiste bez srama.
Sapleli ste korak što je htjeo dalje.
Usvoji mi dušu gospođica tama.
Zagrli me brižno u svoje crne ralje.

Još samo suza bistra ostade mi vijerna.
I nju krijem,ne dam,da je drugi uzmu.
Igrat ću po vašem,biću lutka smijerna.
No u trenu samotnom prigrlit ću suzu.

BRATE MOJ

Od istog sjemena postali.
Istim mlijekom napojeni.
Isto nas sunce ogrijalo.
Krvlju i ljubavlju spojeni.

K’o malenog vukla te za sobom.
Plakala dok majka te bila.
Na tvome ramenu se tješila.
Sa tobom se smijala,pjevala i pila.

Toliko razločiti,a opet isti.
Jedan kraj drugog životi nam teku.
Uvijek potpora,oslonac,drug.
Plovimo lagano niz života rijeku.

I sutra kad budemo tromi i stari,
sjetit ćemo se nestašluka svih.
Nasmijat ćemo se slatko od srca,
bato,kad se sjetimo momenata tih.

(Ljubi te Lela)

Ako može...

Ako može ja bih mjenjala


ovo zelenilo u očima,

igru u nogama,
dodir u prstima,
bol u grudima...


Sve dajem za izdržljivost kamena.

In Love With the Darkness

Srce si mi zaključao u najvišoj kuli patnje.
Samo jedan mali prozor je ostao
na ledenoj zidini strijepnje.
Kao pogled na ono što sam imala.
Pogled na ono što sam izgubila.

Vidim zore rađaju se.
Dok srce mi grle tame tvoje duše.
Prepredene žute oči gledaju me.
Mjere snagu izdržljivosti onog mjesta u grudima.
Što kuca sve tiše,sporije.

Dovedeš me do prozora.
Pokažeš svijet što odiše mirisima,svijetlošću.
Pitaš vidim li sve to.
A na potvrdan odgovor nasmiješ se.
Kao da mi želiš reći čega sam se sve odrekla
zarad hladnog kamena
pod tvojim rebrima.

I opet žedno pijem ti sa usana.
Grlim skute mračnih odora.
Obraz polažem na hladne šake umora.

Jer tvoja sam.
Zazidana u tvojim željama.
Pokorna krvavim usnama.
Slomljena.

I znam
umrijet ću pod zagrljajima hladnih obzorja.
Na krilima palog anđela.
Jer tvoja sam i samo tebi predana.

Priča u vjetar

Smiješno je i uzaludno lagati sebe.
Prazne riječi vjetar odnosi.
Strah je ono što me srpječava da načinim grešku.
Ne strah za sebe,
koliko za njih…

I čemu istina?

Od nje ništa ne dobijamo.
Gubimo mnogo…

I vjetar ovaj što misli njiše u ogoljenim krošnjama.
Mraz koji mi ledi osmjeh.
I pomislim ,dok te gledam ,
kako sretna sam.

Kad nisi tu pitanje se vraća.

Kako,zašto,zbog čega,do kada?

A tako sretna sam kad si tu.
A opet tako sjetna.
I tako brbljiva,
a opet ćutljiva o biti.
Toliko kažem,
no nikad što se ne smije čuti.

I nasmijem se svojim glupostima
i tipkama koje me trpe.

Čujem ti korake…

Sretna sam i brbljiva.
Toliko toga sam rekla.
Onom kome ne treba.
A onaj ko bi trebao nikad neće čuti.

Smiješno je lagati sebe,
a istina je tako glupa.

Slovo prijatelju

Riječi su te što dušu mi hrane.
Nježne,slatke,sa ukusom meda.
Sitna slova osmjehe mame.
Njihov sadržaj tugovanju me neda.

Igra slovima radost mi budi.
Ruke širim,prizivam sunce.
Osjećam treptaj u kutu grudi.
To opet pjeva probuđeno srce.

I pišem ti pjesmu kao mnoge druge.
Prijatelju mili.Nastavljam ples.
Riječi će otjerati sve teške tuge.
Nek pršti vatromet.Nek bude urnebes!

Poslednji tango

Tu sam mili,ne brini.
Misli nam se prepliću kroz vrisak tišine.
Pogledom ćutanje prekini.
Osmjehom pomiluj vrele obline.

Dah na dlanu mi ostavi.
Jeza  kičmom nek pluta.
Sok iz kratera pokupi.
Lava strasti nas guta.

Mjesec voajer smjeli
gleda poslednji tango.
Isprepletani čaršafi bijeli,
mokro tijelo nago…

Zatvori oči i upoznaj me

Zatvori oči i upoznaj me.
Bez dodira,pogleda.
Slušaj glas koji priča ti
svoje strahove,želje,
nadanja.

Osjeti miris moje kože
što se po sobi prostire.
Nek misao vodilja
tvoju dušu dotakne.

Nisam ja to tijelo i taj lik
što tvoje oči vide.
To samo je čahura
u kojoj duša mi boravi.
Milovanja po strani ostavi
i mene istinsku prigrli.

Evo ti papir i čitaj
slova  i riječi  što zapisah.
Možda kroz njih saznaš
sve ono što znao nisi.
Jer tijelo je samo školjka
u kojoj su sakupljene misli.

Oh zar tako je teško
vidjeti pravu mene?!
Dotaći ljepotu duha
i želje toploga srca.
Oh zar tako je teško mili
prepoznati  suštinu  žene?!
I sve nježnosti,uzdahe,strepnje
sakrivene u kutu gdje duša nestrpljivo kuca.

Rame

Postoji vrijeme kad treba ti rame
nekog ko neće pitati “Šta je?”
Drugar il’ stranac,slična ti duša,
ko ne traži mnogo,a podršku daje.

I dođu časi kad spremno je srce
da otvori se nekom,da prozbori duša.
U takvom času treba nam neko
sa puno strpljenja i željom da sluša.

Rijetke su osobe sa kojima možeš
podjeliti strahove,boli i nade.
Rijedak je čovjek što ruku ti pruži,
a da pri tom za uzvrat nešto ne ukrade.

Ja prijatelja nađoh u pisanoj riječi
i svima vama koji čitate iste.
Vama dajem osmijhe,sreću i tugu
u dlanove spuštam svoje suze bistre.

3.Novembar

Kad se samo sjetim…
Kako je bilo prijatno,
toplo,
udobno…
I ta ljepljiva tečnost.
Svud po meni.
Divno…
Širila sam prste,
ruke.
Osjećala sam se sigurno.

I ti zvukovi…
Muzika,
smijeh,
plač.
Sve je zvučalo tako primamljivo,
a opet na sigurnom odstojanju
od mog bića okupanog blaženstvom.

A tek mirisi…
Uh,
samo kad  se sjetim.
Miris cvijetnog parfema.
Miris pomorandži,sočnih,kiselih.
Miris zelenih jabuka.
I onaj najljepši,najprimamljiviji miris bagremovog cvijeta.
***********************************

Sve su prekinuli!
Bez najave.
Pitanja.
Upozorenja.

Vukli su me tim nezgrapnim ručerdama.
Bez milosti.
Plakala sam.
Otimala se.
Nije vrijedilo.

Uspjeli su me izvući iz blaženog mi kutka.
Iz najsigurnijeg mjesta na svijetu.

I svi su se smijali.
Sretni.
Razdragani.
Zadovoljni.
Mumljajući meni ne razumljivim jezikom.
Dok sam ih začuđeno posmatrala
kroz plač koji se prostirao
velikom ledenom prostorijom.

Oni su likovali nad početkom jednog života.
Dok sam ja lila suze nad izgubljenom sigurnošću.

811

Kad’ bih mogla iskočiti iz sopstvenog vriska,
oči sklopit,začepiti uši.
Otrgnut se od zemaljskog stiska.
Uhvatit u zamku sve što srce guši.

Kad bih mogla zavuć se u krošnje zelene.
Da sam ptica skrivena od ljudi.
Da ne vide i ne čuju mene.
Da ne bole ove teške grudi.

No ne mogu pobjeći od sebe,
od života što mi sreću goli.
Kad bih mogla ja umjesto tebe
da podnosim bolesti i boli…

Naljedstvo

O majko majkine mi majke!
Što prokle majku moje majke?
Da vječno ne sretna bude
i mira na zemlji da nema.
Mlada u zemlju da legne
i ostavi četiri pupoljka za sobom.

O majko majkine mi majke!
Znaš li,ne sretna u zemlji se okretala,
da kletva ne osta na kostima majkine mi majke?
Već pređe na majku moju.
Pa pati se,bori se…
A do kada će?
Ne zna se…

O majko majkine mi majke!
I mene,crnjo,kletva sustiže.
Zbog tebe se majka moje majke
sad u grobu prevrće.
Prah ti vrane odnijele!

O majko majkine mi majke!
Palim svijeću i molim se
da kletva na meni skonča se.
Da moje žensko dijete ne stigne.

Mira nemala prokleta!

Ne mogu više...

Daj mi da skočim u ništavilo.
Boje su se isprale.
Daj da prigrlim sivilo.
Ovaj život me boli.

Daj pusti da udarim glavom u zid.
Nek misli se raspršte kroz kapljice krvi.
Nek kraj mi bude oštri hrid.
Nek oči mi ne vide novi dan.

Pusti da snove potopim u rijeci.
Jer stvarnost je daleko od mojih sanja.
Pomoli se nekad da oproste mi sveci.
Ako ne možeš oprostit’  mi ti.

Umorna sam danas od borbe za bolje.
Klonulo tijelo,umorila se duša.
Pristajem danas i na oštro kolje.
Jer ono je tupo naspram  onog što me čeka.

U krug

Razmazana maskara.
Dva kila crvenila oko očnih kapaka.
I ova kiša prokleta.
Što noćas baš pade posle tri mjeseca.

Pogrbljena tijela spojena
u zagrljaj budućih čekanja.
Nestrpljivi umorni taksista.
Na taksimetar uporno pogleda.

Još jače sam se uz tebe privila.
Mokro lice ti ljubila.
Noćas ni živa ni mrtva.
Čekat ću te
kao što sam te uvijek čekala.

Lagati samog sebe je krajnji potez propalog

Poetom se nazivaš,
al' pjesmu ne živiš.
Za propuste svoje
uvjek druge kriviš.

Okitiš se peticom,
pa se tako hvališ.
Kada lošu dobiješ
glavnima se žališ.

Visoko ti nos.
Uvjek si u pravu.
Sapet ćeš se pjesniče,
malko spusti glavu.

Kažeš da si zreo,
al zrelost ti strana.
Na drvetu poeta
ti si suha grana.

Samo dragi pjesniče
slatko laži sebe.
Vjeruj mi na riječ,
žao mi je tebe.

Melamin

Khilma llea ‘qurtha melamin.
Amin ithil’ tle ithil’.

Lie ranga amina?

Aiya!

Dina.
Tula si nome.
Ithih’ lye mellon.

Amin uuma malia sina edanea.
Rou ksherea.
Rou quanta yassen ‘kshapsa.

Lye wamwa ri Rhun,
ri For,
ri Har,
ri Numen.

Numa dela!

Khila amin…

Hisime rosa khilla lye
mela en’ coiamin.

Amin mella lle.

Esta sinome on amin cam.
Lanta kaima.

Comamin lindna.
“Khilma llea ‘qurtha melamin. ”


+++++++++++++++++++++++++

Ljubavi moja

Pratit ću te do same smrti ljubavi moja.
Moj mjesec tvoj je mjesec.

Razumiješ li moje riječi?

Oh!

Budi tih.
Odi ka meni!
Mjesec je naš prijatelj.

Nije me briga za ljude.
Ljudi su zli.
Otrovni su.

Pobjeći ćemo na Istok,
ili Sjever,
ili Jug,
ili Zapad.

Ne brini!

Prati me…

Novembarske kiše će nam praviti društvo
ljubavi mog života.

Volim te.

Odmori se ovdje na mojim rukama.
Spavaj.

Moje srce pjeva.
“Pratit ću te do same smrti ljubavi moja.  ”

Nemoćna

Nema kiše koja može oprati sve one vulkane
što peku mi vene,dok slušam laži.
Nemoćna da im se oduprem.
I te tvoje slatke usne,
što puštam da ih obraz iznova traži.

Nema vjetra koji može da oduva uzdahe.
A srce se skuplja uplašeno od istine,
koja može da ga dotakne,probode.
I opet,nemoćna,posegnem da te pronađem.
Moj crni anđele.

I tako smješno je…
Kad laže te čovjek kog poznaješ
kao džep svog kaputa.
I vrtimo se oko laži iznova,
još bezbroj puta.

Jer nemoćna sam.

Da te pogledam očima prkosa.
Da te odgurnem
istinom okupana.
Ja slomljena,na kraju staze
i tako prokleto ti odana.

I mrzim samu sebe tako povrjeđenu i sitnu.
Što uporno tražim te oči boje meda.
Mrzim sebe malo ti bitnu.
I ovu smrdljivu ljubav što mi mira neda.

Jer smiješno je kad lažeš me
izlizani džepu mog trošnog kaputa.
Koliko god da se orutaš,podereš.
Ja ću te krpiti ,iznova,još bezbroj puta.

Pokajanje

Diže se magla sa krovova
starog oskrnavljenog manastira.
Na pragu kamenom pocjepana molitva.
Ni svijeća nije dogorjela,
upaljena grešnim rukama.

Prokleta misao vodilja
pod zvonikom ne pomično zapela.
Promrsila krila anđela.
Stopala sveta pokajanjem ljubila.

Mršava crna prilika
čita redke Biblije
nad glavom poniznog Božijeg raba.
Dok ne znajući za muke Hristove
spava zaleđena kasaba.

Ni cvijeće ne kvari miris tamjana.
Na dlanu sveta nafora,
u čaši krv Hristova.
Da okrijepi dušu paloga.
Da i njegovo ime zapišu na rajskim vratima.

Samo još jedna slika

Buđenje zore uz pjesmu talasa.
Bijela djeva jaše na leđima crnog pastuva.
Golim bedrima miluje mu sjajne sapi.
Niz krvave usne cijedi se sok podatnih grozdova.

Ustreptali kupidon hrani se ljepotom njenih ramena.
Što sunce ih okupa prvim zrakama.
Ni sirene svojom pjesmom ne bjehoše tako pomamne
kao njene plave zjene,što tišinom ispjevaše ljubav.

Crvene ruže pomamiše se njenim milovanjem.
Slavuj se postidi baršuna u njenom glasu.
Pade pero sa krila palog anđela,
kog proguta pohota za svilenom kožom koljena.

Vijorile su bijele zastave u čast vatrenim uvojcima.
Pjenilo je uzburkano more ispraćajući kas kopita.
Planine su se odronile pod rumenilom obraza.
Još jedna noć je zaspala.