Trome noge spustam na tlo.
Da li da ustanem,
ili se vratim u postelju?
Malo mi je od svega postalo zlo.
Oblaci sivi nad bolnom glavom
pritiscu,stezu kao kakva uzda.
Opet je lose,mamurno,gorko.
I ma li junak na bjelom svijetu
koji umije,moze da osjecaj ovaj
ukroti obuzda?…
Ruke su tu.ali nisu moje.
I ovo tjelo strano je sad.
Sve si mi uzeo,odnio,oteo.
Nit sam vise zedna,nit osjecam glad.
U ustima njemim gorcina stoji.
Oci su sljepe na divne boje.
Srce se nove ljubavi boji.
Sve sto bjese nekad moje
oteo si,
sada je tvoje…
Nema komentara:
Objavi komentar