krvavo boris za komad hljeba.
Dok ja samo sjedim iz dana u dan
i zivim samo meni neki poznat san.
Nisam zena kakvu zasluzujes,
niti cu to kada biti.
Tebi treba mnogo vise.
neko ko ce te pomagati,bodriti.
Ja sm kao sjena,ne pomicna nijema.
Uvijek prisutna,
sposobna samo da tvoje pokrete pratim.
I kad si umoran,na zivot ogorcen
ja ,prokleta,ne zelim,necu da te shvatim!
Nisam zena za porodicu i dom
i ako se trudim,to mi ne vrijedi.
Ja samo zivim u svijetu svom,
i tvoja ce ljubav jednom da izblijedi.
Pred zrcalo stanem i kazem sebi
“Trgni se malo,ne mozes tako”
Ali izgleda ni to mi vise ne vrijedi,
da dodjem sebi nije lako.
I moje postojanje polako blijedi.
Gledam tvoja ledja,
teretom pogrbljena.
Zelim ti pomoci,
ali sam pogubljena.
Provlacim prste kroz kosu tvoju,
nazire se po koja sjeda.
Tako sam losa prema tebi,
al da ti pomognem nesto jace meni ne da.
Ni sama ne znam zasto sam prema tebi tako zla?!
Mnogo te volim “snago”moja
i ako te nisam dostojna ja.
Nema komentara:
Objavi komentar