ja pakujem snove
jer moram poć.
Zbogom mili druže moj.
Ostaj mi zdravo.
Ostani svoj.
Dok lepršavi vjetar znatiželju golica.
Pogledom tužnim
mazim poznata lica.
Sve ću vas u svom srcu nositi.
Gdje god nogom kročim
vama ću se ponositi.
Jedan kofer i šešir mali.
Svi moji snovi
u kofer stali.
Šešir stari da zaštiti lice,
od pogleda stranog,
od osmjeha lutalice.
Kiša i sunce
tiho će me pratiti.
Planine i šume
na počinak svratiti.
Lišće mi biti postelja meka.
Nikog drugog nemam
da me dvori,čeka…
U svjetloj noći
dok hodam sama.
Suze i gorčinu sakriće tama.
Niko neće znati
šta je bilo sa nama…
Niz cestu odlazi lutalica,dama…
(Posvećeno onima čija duša i tijelo odavno idu različitim stazama)
Nema komentara:
Objavi komentar