Ko sam,sta sam,jel mi dusa u pogresnom tjelu?
Tada,iz straha,se okrenem tebi.
Zagrlim te,stegnem jako,
i predam ti sebe cjelu.
Cesto tako sumnjam u sebe.
U svoja cula,potrebe i osjecaje.
Al onda krisom,ispod oka,
pogledam tebe.
I pozelim da ovo nase zauvjek traje.
Ponekad,dok u ogledalu gledam svoje lice,
oci mi se ove cine tako strane.
Pa sve mjerim,dodajem i sakupljam sitnice,
sve ono sto bi moglo zaljeciti nepresusne rane.
Dodju tako dani da pozelim ici
u sume,pustinje i beskrajna polja.
Pozelim,al nemogu od tebe otici.
Samo Boga molim da postanem snaznija
i za trunku bolja.
Nema komentara:
Objavi komentar