i rasprhnu se negdje u vazduhu.
Kada moje postojanje stane u jedan dah
i ostanem samo miris na tvom jastuku.
I kada sruse se planine
i presuse mora.
Kada samo ostanu boli,gorcine
i staro lice prepuno bora.
I tada cu te voljeti mili.
Za tebe,zbog tebe,u tebi zivjeti.
Jer skupa smo nase gnjezdo svili.
I nakon smrti nasa ljubav nece uvenuti.
Nema komentara:
Objavi komentar