jer osmjeh daju i kada tužna je duša.
Njihove riječi su postale prazne,
podešene za onog ko ih u datom trenu sluša.
Ove ruke nisu više moje,
jer grle onog koga imaju,a ne koga bi htjele.
Pružam ih bez volje,želje,
Da grle pravog one nisu smjele.
Ove noge nisu moje,
jer idu preko stare,već utabane staze.
Nisu više odvažni koraci moji
da novim putevima gaze.
Jedino još oči istinu kriju.
U njima još stoji duša moja.
Zagledaj se u zelene dubine njihove.
Vidiš li?
Još uvijek, u njima,ja sam samo tvoja!
Nema komentara:
Objavi komentar