TRAGOVI

Još uvijek pokušavam iskopati davno izgubljenu ženstvenost.
Krvavim noktima zgnječenu.
Iscjeđenu...

Ostala je samo tamna slika nekada voljene.
Na licu odsjaj mukotrpne borbe.
Izgubljene...

Još uvijek pokušavam strgnuti predrasude.
Tuđim jezicima podstaknute.
Odurne...

Ostao je samo odraz u tvojim mislima.
Zaboravljene melodije.
Ničije.

NA STRANICAMA DUŠE

Bacila sam noćas sve one riječi
što tako su gadno me sjećale na tebe.
Jer ludosti ovoj tako malo treba
da iznova me zgazi,da izdam sebe.

Spalila sam misli, izdajice snene.
Neka mira imam u prognane sate.
Jer ovako više ne mogu i neću
da umirem bolno,lagano,na rate.

Ti ne reci ništa ovoj ludoj ženi.
Krivica je moja,priznaću i Bogu.
Vezivah ja srce,krotila sam dušu.
Vjeruj,protiv sebe borit se ne mogu.

Zaćutat ću sada i do kraja vijeka.
Zbogom tiha patnjo,zbogom crno slovo.
Zazidat ću čežnju u kuli nemira.
Nek' ne vidi staro,ne upozna novo.

NA KRAJU SE SVE SVODI NA GRIJEH

Ukaljano svjedočanstvo nekih dalekih zalazaka,
ispisano ćutanjima i po nekim uzdahom.


Ne možemo se svecima predstavljati,
MI,
od grešnika nastali!

OH KAKO TE LJUBIM!

I svi dani nalik su jedan drugom.
Sve bitke predate.
Koplja spuštena.
Samo još ostaje čekanje na kraj,
koji sve više odugovlači svoj dolazak.

I tek što me rodiše
ja umrla sam.
A pitaju se
"Moguće li je umrijeti na početku?"
Ja već trunem,
raspadam se.
A moj dželat...
Eh moj dželat...

POSLEDNJI DANAK

U naručju mrve znatiželje
našle su zamamni sanak,
ne sluteći jutra bez svjetla.
Ne mirišući poslednji danak.
Baš kao zamah leptirovih krila
dok plesove nad ružama vode.
Suše se u naručju mrve,
dok nove nade se ne rode.

Mučno je gledati ljubav
uljuljanu u tuđe krilo,
dok pjesme najljepše poji.
Srce se u kutu svilo.
Baš kao da čeka druge,
neke ljepše dane.
Ružinim mirisom opojnim
bar zadnja zora da svane.

U okviru tuge

Prozorska okna ostaše slijepa
na ljepotu ljeta što jutro mi nosi.
Bilo je gore,
mada goreg nema.
Još u dlan stišćem otkucaj srca
što s' razumom se kosi.

Gdje li je sada taj slatki šapat,
što uho je moje željelo čuti?
Miris sreće kroz prozor ne stiže.
Uz tužne zvuke umiru minuti.

Imat' me neće toplina tvog dlana.
Ljeto, još jedno,prekrile su zime.
Iskra sija sa lijeve strane,
u njenom sjaju tvoje je ime.

Znam...Umrijet ću mlada

Znam...
Umrijet ću mlada.
Kosti moje obrast će trnjem.

Znam...
Misliš da ludim.
Ne poznaješ me sada.

Sve tuge moje ON zamešće injem.


I oči ove više vidjet neće
ni lude zvijezde,
ni sunašca sjaj.

Tvoje riječi drugoj ćeš zborit.
Ti-novi početak.
Ja-napokon kraj.


Znam...
Kraj mi se bliži.
Zemljica meka kosti mi zove.

Znam...
Slušaš me začuđen,
preplašen,tiši.

ON sprema me na pute,neznane,nove.


I ruke ove pisati neće
ni stihove bolne,
ni srećom pletene.

Otićeš dalje,
izbora nemaš.
Samo poljubi kapke mi snene.

DRHTAJI 6. 7. 8. 9.

.6.
Slijepa na sve ono što remeti harmoniju mozaika
sklapanog godinama,
ne primjetih da su puzle, brižno sklapane,
počele odražavati novu sliku.

I sve je postalo ništa.
Ništa je postalo sve.

Agonija uzaludnog traganja
steže me svojim lancima.

Još samo riječi su tu,
kao svjedoci...



7.
Zagolicao si sva moja čula.
Nježnošću osjećanja probudio osjećaje.

Kao stisak ruke,
toplina dlana.

Osmjehujem se osmjehu tvom.

Sve moje zore prelivene slovima tvoga imena.

Svi sutoni obgrljeni toplim riječima.

Čuvam te u drhtavim grudima.



8.
Ogoljena osjećajem vječnog nespokoja,
tvojim riječima spretno izazvanog,
pišem pjesmu.
Uskraćenu za početak,
nepoznatog kraja.

Inspiracijom izdana mogla bih te slikati.
No nijema sam u prstima.

Pogledom na tvoja slova ja nespretna sam.
I tako mala...

Igram se riječima drugim očima upućenim,
i slažem ih...
Premještam...

Možda su to samo imaginarne karte.
Gradim kulu...



Nema rime.

Ono što osluškujem u grudima
više liči na kreštanje,
nego na poj slavuja.

Izgubljena.

Kako završiti nešto što nikada nije ni počelo?

Tragam za riječima koje izgubih prije nekog vremena.
Onog dana kada osjetih,
svu navalu uragana osjećajem izazvanog.

Ostat ću negdje u sredini!

Tamo gdje anđeli suze krilima brišu.
Gdje oči prepoznaju oči,
a ruke se prepletu i znaju...


9.
Ne znam ti mirise,
gospodine...
Misli bih ti i slijepim prstima prepoznala.
Našli smo se!

Ne poznajem ti korake,
gospodine...
Srce te izdvojilo u masi jednakih.

DRHTAJI 5.

Krijem se u zagrljaju sigurnosti
koja mi se daruje.

(A krv vrela!)

Samo jedan osmijeh,
sudbino kleta!

Ušuškana u more zabluda,
nijema.

Burom u grudima izdana.

Stapam se sa tišinom.

DRHTAJI 4.

Praznina je nejpojmljiva.
Gorčina ne svarljiva.

Sama sam.

Smijeh je postao oduran.
Mirisi mame mučninu.
Svaka nova zraka sunca peče
tek otvorene rane.

Umorna.

Pružila sam ruku
i prstima dotakla vlažne tragove neimanja.

Riječi su duboko urezane
u napola izumrlo mjesto,
gdje nekada bijaše srce.

Riječi su jedine...

Ništa nas više ne veže.

Riječi su jedine...

Oh,
da mi je biti tvoje slovo!

DRHTAJI 3.

U hladnom zagrljaju dana pronalazim utočište.
Nije slučajnost biti na raskrsnici
od ničega ka nigdje.

Smireno čekam pomračenje
i ćutim...

Trzaji su tek neznatni.