Dok prokapljuju kapi kiše
stojimo naslonjeni jedno na drugo.
Ljubav nam pjesmu piše.
Nek ostane tako još dugo.
Ispod vrbe,gdje je klupa stara
srela su se naša srca.
I posle toliko godina
još jedno za drugim kuca.
Tu si rekao da me voliš
i ljubav na dlanu mi dao.
Sad uz mene godine brojiš.
Da će biti tako oduvjek si znao.
Predala sam ti svoje sunce,
i mjesec ,ti mala plava zvijezdo.
Kraj tebe živo je ovo srce.
Skupa smo svili sreće gnijezdo.
Nema komentara:
Objavi komentar