Posmatram dva mala andjeoska lica.
Vesele im okice znatizeljno saraju.
U njima se oslikava sveta nevinost.
Te oci ne znaju da lazu i varaju.
Usnice malene u osmjeh razvucene,
veselo pjevuse melodiju sretnu.
Imaju snagu bolesnog izlijeciti
i oraspoloziti dusu sjetnu.
Pruzaju mi bijele ruke,
oko vrata me grle milo.
Razdragano ih ljubim,mazim
i uzimam ih u svoje krilo.
Ti mali andjeli,nevine duse,
ne iskvarena bica mala.
Svojim osmjehom sve zidove ruse.
Pred njima bi i sva zla ovog svijeta pala.
Nema komentara:
Objavi komentar