Kada srce srećom drugo srce grli

Podižem večeras ovu čašu sreće.

Ispit ću do dna,kako dragi voli.

Okitit ću kosu pahuljama bijelim.

Pakujem u sanduk sve tuge i boli.



Obgrlit ću note pogledima snenim.

Ispružit ću ruke stihovima duše.

Neka svira srce melodije sretne.

Prošlost će progutat tame što me guše.



Podignite i VI,prijatelji mili

čaše,neka zvoni kristal u duetu.

Nek se prostre pjesma,rima,melodija.

Nek se ljubav,sreća u jedno prepletu.

Molitva za dušu jedne divne duše

Kroz uzani otvor vrata portala nebeskog jučer dušu,

još jednu,primiše anđeli na bijela krila.

Drhtaj na duši za dragom osobom u tihi jecaj samo jedne suze

i molitvu srca jutros sam skrila.

Nek’ duša umorna konačno nađe odmor za rane

što život joj ovaj težinom dariva.

Uz iskrenu tugu molitvu pojem.

Nek ruka Oca mir ti donese,Sveta Mati neka te cjeliva.

Pognute glave usnama nijemim sjećam se Čovjeka,

koji Čovjek bi.

Sretna što imala čast sam da upoznam dušu koja vječno živi kraj nogu Oca,

dok njeno tijelo pod zemljicom spi.

TRAGOVI NA DUŠI

Uzanim tunelima zaborava provlačim se

i grebem...dubine tvojih strahova.

Trudim se utisnuti ožiljak,

ne dajući sjećanju da usne.

 

 

Pišem jer...

Pišem jer volim da riječima ljubim.
Repatim zvijezdama da milujem lica.
Uz dašak vjetra poletim visoko
snove da pletem u zagrljaju ptica.

Pišem jer volim da volim vječno.
Samo prazan papir može suze liti.
Danas tebe dragi ja kroz pjesme slavim.
Sutra možda on će voljeniji biti.

Pišem još u nadi da će oči tvoje
prepoznati slova,zareze i tačke.
Ništa drugo nemam osim malog stiha
da ti grudi krasi poput zlatne značke.

Na raskrižju snova

Sjeverozapadno od halucinacija
nazirem ti lik.
Nepomičnim ludilom miluješ mi zjenice.
Hiljadu svjetlosnih godina tvoj dodir je udaljen.

Zgrabila sam zamišljeni osmijeh
zamišljenih smijavica.
Obraze sam pomilovala tvojim riječima.
Gubim te iz vidokruga…

Još jedna noć je na izmaku.

Uzaludnost čekanja širi izblijedjele zrake.

Ništa je oko mene.
Ništa…
i po neki ti.

Nijemi jecaj

Prezirem ljubavne uzdahe
odobrene sunčevim zalaskom.
Skamenjena,
nijema,
zarobljena u stvarnost.

Odavno već sladim kafu.
Pijem je puna gorčine.

Možda rosa na staklu prepozna
sve one bijedne tuge,
što umornim jagodicama šarah
čekajući,
nijema
još jedno svitanje.
*****************************
Rime su me napustile…

Golim rukama vučem slova,tačke i zareze.
Trudim se staviti sve na svoje mjesto.

Rime su me napustile…

Još uvijek sladim kafu.

Tiho...šapni mi sreću

Esencijalnom zavodljivošću šaraš tragove sreće
po mekoći moje puti…
Svilenkasta purpurnost te prihvata
i daje utočište svim tvojim naporima.
Sretni smo!
Vilenjaci noći su zadovoljno promatrli igru ljubavi
što vodila su naša dva bića.
Zanosno plešući pod refleksijom zaludnih zvijezda.
Perfektnom tačnošću,znatiželjno,istražuješ biljege
rođenjem mi date.
Izvijam se ka dahu tvojih snagom obasutih grudi,
i pjevam!Glasom strasti.
Sretni smo!
++++++++++++
Vragolasta zora nam se polako primiče.
Mirisi se prepleli u ljubav…
Spavamo.
Sretni
i umorni…
Vilenjaci,ti i ja…

Kad nutrine više nema(ili kako sam umrla u tvojim zjenama)

Odavno već samo gorčinu osjećam
u ustima što nekada su poljupci sladili.
Pomislim na vragolasto zelene dubine,
i
ništa…
Pomislim na tamne zjenice poetikom obasute,
i
ništa…
Trula sam…
Mozukla…
Zar ženke ne biraju mužjake?
+++++++++++++++++++++++++
Drhtave,znojne dlanove
prislonim na lijevu stranu patetike,
i
shvatim.
Tamo već odavno propuh zastore njiše.
Nema me.
Oh!
Nema me…
Kada li su me godine pojele?
+++++++++++++++++++++++++++++
Pomirena i spremna idem ka giljotini.
Nemoj plakati,
krvniče moj.
Ne,
ne želim da ruka ti putem svjetlosti
prereže sva moja sjećanja.
Lagano,
sasvim lagano
zadaj mi poljubac smrti,
i
pusti.
Nek sjećanja igraju poslednji ples za mene.
U ovom trenu
kad tvoje zjenice su me izdale.

SUDBINA

Kad sklopim oči i više me ne bude,
sve ono naše zaspat će u sjeni.
Jer život je ovaj u službi sudbe,
a mi smo samo podanici njeni.

Ona u ruci drži snove naše.
Sve tihe jeze,želje,priviđenja.
I dok konce povlači po želji,
ja kopnim tiho,zbogom,do viđenja.

Tvoje će pute sudba nastaviti
tamo gdje ja sam rekla “LAKU NOĆ.”
Jer tebe sreća iza ćoška vrijeba,
ja stazama kraja moram sada poć’.

Sutra se više nećeš sjećat mene.
I sve ono naše umrijet će u sjeni.
Život će te voditi putem tvoje sudbe.
Jer mi smo samo podanici njeni.

“Čovjek koji nije hrabar ne može biti ni pošten, jer za poštenje su potrebne žrtve kakve kukavica ne umije da podnese, a potrebna je i velikodušnost koju on ne može razumijeti.”J.D

Mudrost li je biti kukavica?



Ne osjećati.

Ne grliti.

Ne izgovoriti.

Ne boriti se.



Hrabrih je malo.

“Hrabrost ili ludost?”

Zapitali bi se neki.



Mudrost li je biti kukavica?



Prepustiti.

Odbiti.

Zaboraviti.

Otići.



Precrtati sve kao da je ništa.

“Imao si pravo!”

Rekli bi neki…



Skini taj podrugljivi osmjeh,

dok čitaš ljubav koju ti pisah.

I ne pitaj .

Ova slova suzom vezana

nisu tebi namjenjena.



Samo ću te upitati još jednom.

Jesam li to i ja postala kukavicom?

Ili mi je možda došlo,

napokon,

iz dupeta u glavu?!

Na kraju svega...stopala još plešu

Poslednje korake razočarenja,
izvini,
odplesat ću sama.
Ovaj put za tebe nema mjesta
u vihoru pijane boli.
Pusti da nosi me zvuk
svega onog što biti neće.
Makar još ovaj put...
Korake nijeme da pratim.

Ne ogledaj se u dodiru mom.
Prsti već odavno slijepi.
Ne poznaju purpurnu kožu ,
na dlanu,
što  milovao je dlan moj.
Niti osjetih više ikad
miris kolonjske vode,
na vratu čovjeka
koji si bio.
Zbog kojeg sada patim.

Poslednji put ću,
mili,
obrisat krvave suze.
Zabaciti ramena u natrag,
okret napraviti smio.
Dok kreštava pjesma sjete
na uvce mi dopirala bude.
Ubijajući veseli ritam
nekada sretne mi duše.

Ne,ne dotiči osjećaje tanane!
Poslednjim plesom obgrljene.
I pusti me da zaludno igram
u ritmu valcera smrti.
Nek stopala bolna plešu
na rubu sna i jave.
Ludački,ne umorno,spretno
dok stare karte se ruše.

AKO ME SRETNEŠ

Možda me sretneš na kraju staze.
Tamo gdje lutalice traže svoju sreću.
Umornu od svijeta,kako nijemo sjedim.
Dok olovni vojnici moju pjesmu gaze.

Možda me sretneš pri zalasku sunca.
Kako sjetno skupljam već uvelo cvijeće.
Upalih očiju,osušenih usta.
I sa velom tuge oko nijemog srca.

Ako me sretneš,bilo gdje i kada.
Tiho prođi dalje,ne diraj mi želje.
Nek mi srce pjeva uvenulom cvijeću.
Nek mi noći svijetli još živuća nada.

Zažmurila sam...više ne postojiš

Budala je malo,

o milo moje…

Ja bila sam jedna,

no više neću.

Na jastuku bijelom

bacih lude snove.

okrenuh leđa

svemu što je tvoje.



Dobrih je malo,

al’ ja više nisam

budala što bijah,

da ti ego hranim.

Ne dam ti osmijeh,

ni riječ,ni slovo.

Na tebe da trošim

neću svoje boje.



Nisam više slaba,

da ti ruku pružim.

Niti da mi leđa

trpe tvoje boli.

Od sada su jutra

samo moja jutra.

I noći su crne

samo moje noći.



Ožiljak će biti

da me nijemo sjeća.

Ruka prijateljstva

oprezno se pruža.

Znam boljet će dugo

izdajička rana.

No jednog će dana

i to,vjeruj,proći.

I ostadoh živa 2.

Opet su noćas zvale me sjene.
Na vratima pakla pružile ruke.
Smrtne pjesme,zavodljive,njene
obećavahu skratiti sve moje muke.

Opet su noćas anđeli raja
slavuja pjesmom zvali me u skute.
U vječni život,sreću bez kraja.
Pokazivaše očima neke nove pute.

Ali mlada duša odbi da gori
ili da hodi putem vječne sreće.
Odabra da živi,da se hrabro bori,
da kroz život ovaj ustrajano šeće.

Kad Noć Proguta Dan

Truni srećo lutalice!
Nek ti tmina sunce gasi.
Za osmjeh si dušu dala.
Nek ti patnja lice krasi.

Prokleto je svako jutro
u kom ime slatko čuješ.
Ljubav kitim crnim slovom.
Moje noći smijehom truješ.

Crkni pseto,izdajice.
Što na nebu kurvo sjajiš?!
U mrak skrit ću čežnje svoje.
Dok iznova ne zatajiš.

.-"OH,A GOVORIM RIJEČI U NADI,OVOM DRHTAVOM RUKOM, CIJEPAJUĆI SRCE AKORDIMA"

I gorjelo je pod nogama,
baš kao nekada.

Ni slani potoci iz zelenih dubina
nisu mogli ohladiti sve vatre na kojima me spališe.

Više te ne čujem!
Više te ne čujem!

Vidim te od nikada...
----------------------------------
Milujem latice zablude.

Oh kako je sladak njen otrov!

Nije dovoljno ćutati,
pa čak ni to biti sa druge strane ogledala.

Moje si naličje!
Moje si naličje!

Lice već odavno nemam...
-----------------------------------------
Sad razumijem leptire...

Jedna sam od gusjenica.

Ostati u čahuri,
ili živjeti jedan dan?
Osjetiti tebe?

Umrijeti je lako!
Umrijeti je lako!

Teško je živjeti.

http://youtu.be/JRWox-i6aAk

Za zbogom,za kraj

Zadnji put ti pišem u nadi
da kameno srce će moći
razumjeti govor duše ove,
zaliječiti sve krvave noći.

Od danas ruka će ova
ostati nijema za sjene.
Nek ničega više nema
za ljubav,za tebe,za mene.

Smješno je bilo mili
paučinom od želja isplesti snove.
I sreću za rukave vući,
kad tuga me uporno zove.

Zato ćutke,bar zadnjeg puta.
Pročitaj,ljubav je pjesma.
Dok olovku odlažem na stranu.
Nek koža ti postane tijesna.

IZMEĐU SNA I JAVE

Ušuškana u svilene snove
sklapam oči pred crnom javom.
I miris tvoj jasno osjećam,
korake tvoje na pragu čujem.

Iznova predana ćudima svojim,
kao da nema ni jučer ni sutra.
Odvažna i luda,
svoja osjećanja tvojim slovom trujem.

Ništa je sve odavno za mene.
Bijele su noći,no crna su jutra.
I sunce je crno i peče dušu
kao da hoće da probudi boli.

Neznatni trzaji dušom haraju,
kao da tijelo bude svojom rimom.
Oči su svjedok slogova što pjeva
prokleto mi srce koje zalud voli.

Dahom svojim udahni mi ljubav

Jednim dahom srušene su zidine

u koje godinama zidah osjećaje.

Jednim dodirom usana vrelih

otvorio si nove pute.



Treptajem vrhova prstiju

učinio si da san vječito traje.

Kao topli dom

ponudio mi svoje skute.



Grli me vječno dragi.

Ne želim se buditi iz slatkog sna.

Nek miris tvoje kože

sladi moje noći.



U očima tvojim našla sam mir.

Ruku da me čuva od posrtanja,dna.

Udahni mi ljubav

koja nikad neće proći.

TRAGOVI

Još uvijek pokušavam iskopati davno izgubljenu ženstvenost.
Krvavim noktima zgnječenu.
Iscjeđenu...

Ostala je samo tamna slika nekada voljene.
Na licu odsjaj mukotrpne borbe.
Izgubljene...

Još uvijek pokušavam strgnuti predrasude.
Tuđim jezicima podstaknute.
Odurne...

Ostao je samo odraz u tvojim mislima.
Zaboravljene melodije.
Ničije.

NA STRANICAMA DUŠE

Bacila sam noćas sve one riječi
što tako su gadno me sjećale na tebe.
Jer ludosti ovoj tako malo treba
da iznova me zgazi,da izdam sebe.

Spalila sam misli, izdajice snene.
Neka mira imam u prognane sate.
Jer ovako više ne mogu i neću
da umirem bolno,lagano,na rate.

Ti ne reci ništa ovoj ludoj ženi.
Krivica je moja,priznaću i Bogu.
Vezivah ja srce,krotila sam dušu.
Vjeruj,protiv sebe borit se ne mogu.

Zaćutat ću sada i do kraja vijeka.
Zbogom tiha patnjo,zbogom crno slovo.
Zazidat ću čežnju u kuli nemira.
Nek' ne vidi staro,ne upozna novo.

NA KRAJU SE SVE SVODI NA GRIJEH

Ukaljano svjedočanstvo nekih dalekih zalazaka,
ispisano ćutanjima i po nekim uzdahom.


Ne možemo se svecima predstavljati,
MI,
od grešnika nastali!

OH KAKO TE LJUBIM!

I svi dani nalik su jedan drugom.
Sve bitke predate.
Koplja spuštena.
Samo još ostaje čekanje na kraj,
koji sve više odugovlači svoj dolazak.

I tek što me rodiše
ja umrla sam.
A pitaju se
"Moguće li je umrijeti na početku?"
Ja već trunem,
raspadam se.
A moj dželat...
Eh moj dželat...

POSLEDNJI DANAK

U naručju mrve znatiželje
našle su zamamni sanak,
ne sluteći jutra bez svjetla.
Ne mirišući poslednji danak.
Baš kao zamah leptirovih krila
dok plesove nad ružama vode.
Suše se u naručju mrve,
dok nove nade se ne rode.

Mučno je gledati ljubav
uljuljanu u tuđe krilo,
dok pjesme najljepše poji.
Srce se u kutu svilo.
Baš kao da čeka druge,
neke ljepše dane.
Ružinim mirisom opojnim
bar zadnja zora da svane.

U okviru tuge

Prozorska okna ostaše slijepa
na ljepotu ljeta što jutro mi nosi.
Bilo je gore,
mada goreg nema.
Još u dlan stišćem otkucaj srca
što s' razumom se kosi.

Gdje li je sada taj slatki šapat,
što uho je moje željelo čuti?
Miris sreće kroz prozor ne stiže.
Uz tužne zvuke umiru minuti.

Imat' me neće toplina tvog dlana.
Ljeto, još jedno,prekrile su zime.
Iskra sija sa lijeve strane,
u njenom sjaju tvoje je ime.

Znam...Umrijet ću mlada

Znam...
Umrijet ću mlada.
Kosti moje obrast će trnjem.

Znam...
Misliš da ludim.
Ne poznaješ me sada.

Sve tuge moje ON zamešće injem.


I oči ove više vidjet neće
ni lude zvijezde,
ni sunašca sjaj.

Tvoje riječi drugoj ćeš zborit.
Ti-novi početak.
Ja-napokon kraj.


Znam...
Kraj mi se bliži.
Zemljica meka kosti mi zove.

Znam...
Slušaš me začuđen,
preplašen,tiši.

ON sprema me na pute,neznane,nove.


I ruke ove pisati neće
ni stihove bolne,
ni srećom pletene.

Otićeš dalje,
izbora nemaš.
Samo poljubi kapke mi snene.

DRHTAJI 6. 7. 8. 9.

.6.
Slijepa na sve ono što remeti harmoniju mozaika
sklapanog godinama,
ne primjetih da su puzle, brižno sklapane,
počele odražavati novu sliku.

I sve je postalo ništa.
Ništa je postalo sve.

Agonija uzaludnog traganja
steže me svojim lancima.

Još samo riječi su tu,
kao svjedoci...



7.
Zagolicao si sva moja čula.
Nježnošću osjećanja probudio osjećaje.

Kao stisak ruke,
toplina dlana.

Osmjehujem se osmjehu tvom.

Sve moje zore prelivene slovima tvoga imena.

Svi sutoni obgrljeni toplim riječima.

Čuvam te u drhtavim grudima.



8.
Ogoljena osjećajem vječnog nespokoja,
tvojim riječima spretno izazvanog,
pišem pjesmu.
Uskraćenu za početak,
nepoznatog kraja.

Inspiracijom izdana mogla bih te slikati.
No nijema sam u prstima.

Pogledom na tvoja slova ja nespretna sam.
I tako mala...

Igram se riječima drugim očima upućenim,
i slažem ih...
Premještam...

Možda su to samo imaginarne karte.
Gradim kulu...



Nema rime.

Ono što osluškujem u grudima
više liči na kreštanje,
nego na poj slavuja.

Izgubljena.

Kako završiti nešto što nikada nije ni počelo?

Tragam za riječima koje izgubih prije nekog vremena.
Onog dana kada osjetih,
svu navalu uragana osjećajem izazvanog.

Ostat ću negdje u sredini!

Tamo gdje anđeli suze krilima brišu.
Gdje oči prepoznaju oči,
a ruke se prepletu i znaju...


9.
Ne znam ti mirise,
gospodine...
Misli bih ti i slijepim prstima prepoznala.
Našli smo se!

Ne poznajem ti korake,
gospodine...
Srce te izdvojilo u masi jednakih.

DRHTAJI 5.

Krijem se u zagrljaju sigurnosti
koja mi se daruje.

(A krv vrela!)

Samo jedan osmijeh,
sudbino kleta!

Ušuškana u more zabluda,
nijema.

Burom u grudima izdana.

Stapam se sa tišinom.

DRHTAJI 4.

Praznina je nejpojmljiva.
Gorčina ne svarljiva.

Sama sam.

Smijeh je postao oduran.
Mirisi mame mučninu.
Svaka nova zraka sunca peče
tek otvorene rane.

Umorna.

Pružila sam ruku
i prstima dotakla vlažne tragove neimanja.

Riječi su duboko urezane
u napola izumrlo mjesto,
gdje nekada bijaše srce.

Riječi su jedine...

Ništa nas više ne veže.

Riječi su jedine...

Oh,
da mi je biti tvoje slovo!

DRHTAJI 3.

U hladnom zagrljaju dana pronalazim utočište.
Nije slučajnost biti na raskrsnici
od ničega ka nigdje.

Smireno čekam pomračenje
i ćutim...

Trzaji su tek neznatni.

DRHTAJI 2.

Udahni...
Izdahni...
Udahni...
Izdahni...

Udahni me...
...i ne daj mi van!

DRHTAJI

1.

 Pretačem snoviđenja u suhe,ugasle jame
i čekam...

Ne!
Ne prelazi usnama puteve obraasle borama.
Možda trnje ti raspara ne ljubljene kuteve.

Izrazom nasmiješeneog klauna
sakrivaš ledenice krvlju vrelom obojene.
I čekaš...

Šta?

Neke staze su zarasle.
Neke se nikada neće pročistiti.
****************************************
Pretačem snoviđenja u suhe,ugasle jame
i čekam...

Ne!
Ne dotiči nade spoznajom.
Njina hladnoća je zamrzla i izdržljivije.

Skini lažne osmijehe klaune!
Jednom bar pogledaj,
nisi jedini.
Mnoga srca krvare.

I ne čekaj!

Neko bi se obradovao zvuku tvojih koraka.

PONOĆNI VALCER

Beskrajne noći,duge,
bez lica i imalo časti
skrile su tragove tuge
što opara porube sreće.

I cvili pseto na stazi,
zavija na mjesec žut...
Olovna noga ga gazi,
niko ga kraj sebe neće.

Zvijezde,lažljive dame
kuju zavjeru nad nama.
Pod vođstvom vječite tame
o glavama ludim nam rade.

Nemoj zabludo crna,
bar noćas plesat uz mene.
Otrovna su ta slatka ti zrna.
Ubojite su tvoje parade.

A ja bih da živim!

Ptice na granama
poje čudne pjesme…

Smrti!
Smrti!
Smrti!

I kao da ne znaju
da to se ne smije.

Smrti!
Smrti!
Smrti!

I psi na ulici
na mjesec cvile…

Smrti!
Smrti!
Smrti!

Uz vene ledene
čudni trnci gmile…

Smrti!
Smrti!
Smrti!

I prosjak na mostu
tugaljivo prosi…

Smrti!
Smrti!
Smrti!

Gospođica tama
moje svjetlo nosi…

Smrti!
Smrti!
Smrti!

BOŽJA DJECA

Božja smo djeca,
tako drugi vele.
U krilu Njegovom zreli i stasali.
Zbog čega smo onda
mimo naše želje
ogrezli u grijehu,tako nisko pali?

Putevima našim
razastro je cvijeće.
Da nam bose noge tamjanom mirišu.
Nama nikad dosta.
Mi bi tuđe sreće!
Ljepše nam je nebo gdje tuđini dišu.

O Čovječe vrli
sagni ludu glavu!
Pomol’ se za one koje srce mije.
Tek kada se daš
osjetit ćeš pravu
Božju svjetlost toplu što nam duše grije.

Da sjetiš se mene

Izgubila sam se...

Negdje između redaka
što drhtavom rukom ti pisah.
Želeći u stih da stavim sve trzaje bijedne duše.

Sve želje što grudi mi guše...

No od silne želje ne mogoh
ni slova ti reći mili.

JESMO LI IL' NISMO BILI?!
*******************************************
Izgubila sam se...

Između dvije note
što srce je sviralo tebi,
k'o molitvu za miran kraj.

Ne,za nas nije raj...

Nama tijela izdaju duše.
Odvešće nas do dna.

POSTOJIMO LI TI I JA?!
****************************************
Izgubila sam se...

I iznova pronašla sebe
u pogledu tužnoga sanjara,
koji snove moje čarka.

Nije li sve ovo varka...

Taj osjećaj što titra u nama.
Puteve otvara nove.

JELI OVO STVARNOST IL' SI MI DOŠAO U SNOVE?!

Nad linijom sna

Sklopit ću dlanove nad linijom sna.
Osmijeh nek’ lebdi nad skrivenoj riječi.
Dosegnut ću Nebesa tek nakon dna.
I zelene poglede noćas ću preći.

Precrtat ću lik u odrazu mora.
Srce neka mre,možda tu je draž.
Gumicom ću obrisati tragove od bora.
Istinu pokopati,prigrliti laž.

Posegnut će samoća za silama boli.
Lice iskušenja sakriti u sjenu.
Prokleta je duša koja tebe voli!
U meni ti ubio si nasmijanu ženu.

Samo još koju riječ o svemu...

Dok ruke mi čavlima kuju
uz sveto stablo budućeg života.
Obraze moje Judinim cjelovima truju.
Život je ovaj ponor i golgota.

Budite razbojnici,drugovi moji.
Izdajice mru više puta.
Ako si Čovjek,i vrag te se boji.
Ja jednim Srcem ostah osupnuta!

I dok tragam za svjetlošću,
gazim hodnicima tame i straha.
Možda dušu ovijem ustreptalom ludošću,
sutra će i čavli vaši biti dio moga praha.

O razbojnici moji,posrnulo cvijeće.
Grlim vas milo k'o usnulo čedo.
Ima li nam spasa?Kamo lude sreće?!
Zbogom blagostanje,došla si nam bijedo...

Gospodine

Odrekla sam se sebe
u korist vas,gospodine.
Svjesna ponora u koji tonem,
tvrdoglavo sam pregazila godine.

Ne, ja plakati neću.
Sudbu sam krojila sama.
Dok drugi su svjetlost izabrali,
meni draža bijaše tama.

Prostrla sam ljubav
pred noge što i jače gaze.
Umjesto cvijećem posute
izabrala sam trnovite staze.

I zato neka,gospodine.
Slobodno pljuj po sreći.
Kad udarac od vas primim,
ja i preko toga ću preći.

Oblačno je dušo danas

Oblačno je dušo danas.
Drina siva skrila draži.
Ja pomislih opet na nas.
Opet srce tvoje traži.

Sumorno je nebo naše.
Oko srca tuga vije.
Mir mi daju vinske flaše.
Osjećaje oblak krije.

Oblačno je,Sunce spava.
Na radiju naša pjesma.
Na ramenu tuđa glava.
Pusta klupa,stara česma.

Gledam vrane nebom viju.
A oblaci tmurni,sneni.
Moja njedra čežnju kriju.
Zagrljaji sad su njeni.

Oblačno je dušo danas.
Neka sjeta mene mori.
Ne,ne mislim više na nas,
al' mi duša čežnjom gori.

NESTAŠNA

I danas ću pokušati provući se

kroz uzani otvor tvojih misli.

Zagolicati dušu sanjarsku,

što kriješ iza lica grubijana.

Oviti se snažnim ti rukama,

kao ešarpom svilenom.

Šćućurena u toplinu muških grudi,

dok svira melodija samo nama znana.

Iznova ću mahati rukama nježnim bijelim

pod zatvorenim ti kapcima.

Podsjetiti srce na ljubav,

to što bijaše kao santa leda.

Bit ću nestašna u igri

čežnje,strasti i sreće.

I natjerati dušu ti samotnjačku

da drugim očima me gleda.

Zaplešimo...

Zaplešimo na rubu ludila
koracima davno naučenim
Pod ruku sa oblacima,
što nadvili su svoja ramena
 nad ludim nam glavama.

Stisni me uz grudi svoje,
rukom željnom moje kože.
Nek misli se množe
potkrijepljene muzikom iščekivanja.

Zaplešimo nad provalijom naših malih života.
Željni novih pokreta.
Željni dodirivanja...

I stisni moje želje uz svoje.
Nek traje ovo što samo mi vidimo.

Upij se u mom pogledu,
dok grlim te svojim osmijehom.

Posmatrači sa strane će nas optuživati.
Proklet će nas mnoga usta.
A ti me ne puštaj!

I pleši sa mnom na rubu ludila...

No name

Obuhvati mislima krajeve mog kaputa.
Kao što nekad ja milovah dušom tvoje skute.
I molitvom ljubavi posuh sve tvoje pute.
Dok željno sam čekala tvoj glas svakog dugačkog minuta.

Jednim naklonom kuštrave ti glave
pozdravi sva moja lutanja.
Teška bijaše moja usamljena putanja.
Težak bijaše izbor staze prave.

Samo jednom lik moj poljubi,
skriven pod usnulim kapcima.
Ruke uvele otrgni lancima,
i voli moje mirise,dok korak mi se u daljini ne izgubi.

ISKUŠENJE

"Postoji nekoliko dobrih načina kako ćemo se odbraniti od iskušenja, ali najsigurniji je kukavičluk." Mark T.

Jedan korak naprijed,

dva nazad...

Biti ili ne biti?

Pitanje je sad.

I dok krijem odraz u očima

ti spoznaješ titraje leptira.

Možda sam,a možda i nisam!

***************************

Jedan korak naprijed,

dva nazad...

Biti ili ne biti?

Pitanje je sad.

I dok gutam uzdahe strijepnjom izazvane

ti osluškuješ muziku srca ustreptalog.

Možda si ti,a možda to ipak nisi ti!

 

ČEŽNJA

Nemoj i ove noći igrati na smijeh.
Bar jednom budi jak i korakni ka istini.
Samo ovog trena ti se ne opiri.
Potreba za ljubavlju nije grijeh.

Pruži prste ka mojoj ruci.
U šaku ljubavi dodaj svoju kap.
Od jedne kapi,milo moje,znaj nastaće slap.
Ne boj se,gladnog ne žele ni vuci.

Pogledaj me očima čovjeka
što želi usne jedne žene.
Spreman je uraditi sve za oči njene.
Pa čak i ćutati od sad pa do vijeka.

Usnama potraži kapke snene.
U zagrljaj primi pjesmu što kuca.
Nek mjesto nađe kraj tvoga srca,
nemirna čežnja jedne žene.

DUŠA PLAHA

Duša mi je slaba da bi bila smjela
poljubcima sreće obasut ti lice.
Još uvijek su samo u srcu mi skice
od prelijepih slika koje ja bih htjela.

Snove ja sam skrila u džepu kaputa.
Stvarnost mi je crna,pokleknula,teška.
Na životnom putu Božija sam greška.
Samo crna mrlja zavejanog puta.

Previše sam tuđa,a najmanje svoja.
Ponizno ih slušam,pognute mi glave.
Neka ove noći krst kraj čela stave.
Neka umre zrno kukavičjeg soja.

A ti milo srce rodi se u stihu,
i zapjevaj njemu ljubav što se ćuti.
Možda će u slovu tvoju čežnju čuti,
i zagrlit plahu dušu ti i tihu.

Crvene cipelice

Poput voštane figure,izvajanog osmijeha,
sjedim…
Tu,na raskrsnici pitanja.

Crvene cipelice,istrošene i skoro neprepoznatljivog izgleda,
nepomično čekaju nova putešestvija.
Milujem ih vrhovima prstiju,
kao kakvo vjerno,staro kuče.
Dok ispucali tabani gore od želje za neistraženim stazama.

I ničeg više nema…

Zemlja.
Nebo.
Sunce.

Sve je tu,a kao da nema ničega.

Posmatram svijet staklenim očima…

Još samo jedan pogled na crvene istrošene cipelice
dovoljan je da podsjeti me kako došla sam do kraja puta.

Spuštam trepavice,dok mi se prsti grče oko pertlica.

Možda ima još nade…

***** 2012.

Uz dah vjetra i note mjesečevih struna,

korake svoje trnjem ću milovati.

Dok vatra u kaminu drugoj mila bude,

ja ću svoje oči krvlju isplakati.

Neka bose noge preko blata gaze,

dok treperi odsjaj zjenica u noći.

Drugoj vino sipaj i obljubi usne.

Uz tišinu srca ja ću dalje poći.

Moje mjesto nije pored tvojih nogu.

Niti je taj osmijeh hrana crnoj duši.

Uz sjaj tihih zvijezda po kaljuzi gazim.

Neka iza stopa sjećanje se sruši.

Sada nek mi budu drugovi u tami

one strašne sjene,prijatelji noći.

Dok ti drugoj pišeš, kao nekad meni,

u zagrljaj sjena ja ću dragi poći.

 

Dok nas smrt ne rastavi...

U nozdrvama miris smrti me golica.

Mlada pluća lagano mru.

Još samo sjena ostaje od nasmijanih lica.

Više se ne nadam dobru,a nedostižna sam i zlu.

U prstima ni slova više.

Korak je postao teži no prije.

Ne,nisu to mili iznova kiše.

To krv iz srca zadnjom snagom lije…

Hoćeš li voljeti i dalje mili

moj osmijeh sneni i oka sjaj?

Kao kad smo klinci bili.

Hoćeš li me voljeti i kada dođe kraj?

Kad usne moje budu ledne i nijeme,

a oči prazne kao list papira…

Hoćeš li se sjećati ove žene

nekad što izazivala je u tebi hiljade nemira?…

Laku noć dušo...

Mučnina u želudcu tjera me da izbljujem sve one godine
što darovah ti tako olako…
Povlačim se iznova,
igrajući uz muziku tvojih pogrda.
Korake davno naučene…

Nisam ni prva ni poslednja koja se duše odrekla,
i čuči nad pepelom vatre koja se odavno ugasila.

Dželat moj si mili…

Oštricom svoga bijesa ubijaš u meni ženu.
Dok osmijehom na usnama suhim krijem trzaje zadnje.

Sutra ću položiti ruže na spomenik svoje sreće.
Nek skupa sa srcem napuklim vene i žuto cvijeće…

MISAO...

Nemoj mi čitati iskre u očima,
dok sitnicama maštanja podupirem snove.

Neki pogledi su samo izgubljeni u potrazi za istima,
i nema povratka onom čega nema.

Ne kaži mi zbogom kao ljeto koje uvijek ostaje u sjećanju,
mada ga uvelo lišće pokušava prekriti suhim bojama.


Ti si moja linija između nebeskih visina i zemaljske teže.
Samo linija na kojoj neiscrpno održavam ravnotežu.

Nemoj me buditi!
Tako slatko je sanjati ružičaste oblake,
i usne medom zaslađene...

*****************************************

Sjećaš li se??

OOO Sjećaš li se mene ti?!

A možda sam tek samo bila jedna prolazna misao.
Tako beznačajna i lako svarljiva...

 

TI SI MOJE VALENTINOVO!

Nije potrebno da skidaš mi zvijezde sa neba.
Ja imam ih svaki put kad me okupaš sjajem svojih zjenica.
Ni ptice ne moraju danas skladati rime za nas,
u mom srcu harfe sviraju kad kraj uha osjetim tvoj glas.

Ne trebaš mi puteve ružama posipati.
Jer svaki tvoj dodir je nježan kao ružina lat.
Ni da se trudiš osvježiti dugine boje.
Za mene najljepši sjaj imaju crne oči tvoje.

Ne kupuj mi ruže na ovaj dan,
najljepši poklon je prisustvo tvoje.
Kad nam se prsti u zanosu prepletu.
Vjeruj mi,to najljepši je osjećaj na svijetu!

Pjevam a krvarim

Iznova danas prebiram po smetljištu svoje duše.
I čini mi se kao da sam reciklirala sjećanja iz prošlosti.
Satkala od njih još jača,dublja i bolnija.

Trebala bih biti sretna.
Znam...
Al' duboko negdje u samoj sredini mog bivstvovanja
jedan mali crv nagriza ostatke nadom obnovljene.

Pokušavala sam ovu ženu pogledati u oči
i objasniti da neki putevi koje smo prolazili sa crnim saputnikom,
neće biti ružičastiji uz saputnika nekih drugih boja.

Džaba objašnjavam ovoj ludoj ženi.
Onaj crv postaje sve veći,snažniji.

Oglodao je i zadnju nit spokoja.

Krvarim...

Čini mi se obilnije nego prije par godina.
A srce ječi od čežnje!
Osjećam pjesmu koju pjeva.

I uzalud glavu okrećem...
I uzalud pjevam glasno ne bih li prigušila pjesmu ludosti...

Pokorena sam,
kao nekada...
Od strane blagog pogleda i slatkog osmijeha.

Napinjem se zadnjom snagom ovog sutona,
da oduprem se crvenim čarima.
I pjevam!
A krvarim...

HIROVITA MALA :)

Ja sam jedno hirovito dijete.
Kad kažu da stanem na prste,ja cupnem,pa namjerno na pete.

Kad kažu da nešto je crno,ja uporno tvrdim da je bijelo.
Ako kažu budi sretna!Srce ostane svelo.

Ja sam tatina maza,vragolasta,nestašna kćer.
Mogu da predem kao maca,a znam da ujedem k'o ker.

Ako kažu da ćutim,blebetaću do pola noći.
Ja sam mali hir i po vašem,znajte,neće moći!

SAHRANJUJEM LJUBAV...

Danas te sahranjujem,i ako živog,
uz sve počasti i mirisno cvijeće.
Zakopavam čovjeka osmijeha milog.
Noćas će za kraj gorjeti svijeće.

Ovit ću srce u crne boje,
neka žali,tuguje i boli.
Od sutra će život drugi da mi kroje.
Nek srce trune,kad ne može da voli...

Ne,neću osmijeh skinuti sa lica.
Nek ono se smije,kad duša mre.
Danas bez krila ostaje još jedna ptica.
Mrtva je ljubav.Umrlo je sve!

VRHUNAC SREĆE

Uživam u pogledu na obrise tvog tijela
kako se izdižu nad nagošću mojom.
Jecaj iz grudi izdajnički bježi.
O kako mi golicaš već bludne misli!


Ne,nemoj da staneš!
Samo me ljubi kao onog prvog puta.
Nek vrijeme stane u naručju tvome.
O kako smo se slatko u ljubav stisli!

A grešne ti usne melodijom mame,
i kao da sutra neće nas biti.
Izgladnjelo kupiš sve note moje,
i svasvim tiho šapućeš misli.


Dok izvlačiš sreću iz nutrine moje
onako vrele i za ljubav spremne.
Ja vrištim sreću kroz gluhu noć.
O kako smo se slatko na vrhuncu stisli!

Ti i Ja

Ti i Ja nikad nećemo biti MI,
a opet osjećam da smo MI više nego iko drugi.
Ti gledaš mojim očima,
ja pišem tvoje misli.
I opet Ti ćeš uvijek biti samo moje Ti,
a ja ću uvijek ostati neko samo tebi znano Ja.

Tebi nije potreban dokaz onog što govorim,
Ti to osjećaš cijelim bićem.
Meni nije potrebno da mi kažeš,
ja čujem tvoje riječi mnogo prije nego ih izgovoriš.

I zaista nije ni bitno što Ti i Ja nikada nećemo biti MI.
Dovoljno je da ću Ja biti uvijek negdje u skrivenom dijelu tvojih misli.
Dok ćeš ti biti uvijek moje Ti
ono malo slatko i golicljivo.

UMORNI UM

Umorni um luta drumovima.
Prašinom tuge prekrivenim.
Ni sam ne zna gdje bi.

Korakne napred.
Al' strah ga od puteva,
na kojim ne zna šta ga čeka.
Nazad ne može
i tako do vijeka...

Umorni um bi sam sebe prosuo
po raskrsnicama životnim.

Samo da se odmori od ljudske gluposti...

Istraži me...

Pokupi jezikom sokove
što iscjedio si iz dubina ove žene.
Nahrani tijelo izgladnjelo.
Zaroni u ponore njene.

Nek noćas oslonac ti budu
grudi čvrste,zrele.
Pokrivač,koža svilena.
Uspavanku nek šapuću ti usne vrele.

Obgrli zubima bisernim
dva pupoljka što ka tebi hrle.
Nek uzdah uspavanka ti bude,
nek prsti te do zore grle.

Iscjedi i zadnju kap
želje iz ove žene.
Budi dovoljno jak,
istraži dubine njene.

Nisu krila za nas

O zao si anđele crni,
dok krilom mi miluješ lice.
No rukom svojom ne želiš
dotaći ruke moje.
Puštaš da patim i čeznem
za muzikom tvoga glasa.
I svojim pogledom crnim
u sivilo nosiš sve boje.

Pred tobom tako gorda,
visoko dignute glave,
osmijeh sa blijedog lica
ne želim skinut ni na tren.
Dok u meni vrišti tuga,
i boli me ćutanje tvoje.
Ne,neću koraknut u nazad
i ako još uvijek si njen.


O zao si anđele crni,
dok laži mi bacaš pod noge.
I kao djetetu,naivnom
još uvijek pričaš priče.
Al' slušat ću ,
kao da vjerujem
da sve su istine tvoje.
I da ti sve ove žene jedna na drugu ne liče.

Još jednom ću ljubit ti misli
i grliti krilate želje.
Osmijeh na licu nek titra.
Da ne vidiš u grudima muke.
Bacit ću,još jednom,ponos.
Niz litice shrvane duše.
Svega se iznova odreći.
Samo dotakni mi ruke.

Sve je igra

Sve se svelo na igru riječi...
Igra riječi i osmijeha.

U svakoj izgovorenoj riječi
po jedna boja duge se preliva.

No one prećutane misli
kriju najveću draž!

Secret of my heart

Nemoj mi tražiti priznanje
u ovoj tihoj noći.
Zbog istine glava se gubi
moj mili,vjerni druže.
Samo tiho ću šapnuti slova
prije no što ću poći.
Još minut ostat ću kraj tebe.
Ni trena ne smijem duže.

Svjetiljke pod kojim stojimo noćas
kurve su prepune laži.
I sjaj u oku mome
može pokrenuti vulkane.
Ja otiću korak u nazad,
da izbjegnem mjeseca draži.
Ćuti.Ne zbori ništa.
Nek prije početka sve stane.

Ne pitaj zbog čega plačem.
To u oku mi stoji trun.
Vjetar je ovaj hladan.
Trebala bih dalje poć'.
Od ruže kojom si me zvao
ostao je samo trn.
Zagrli me još jednom,za kraj,
dok ne proguta me ledena noć.

Stihija u meni

Ne sviđa mi se to što osjećam!
Kao da nisam žena što se skrila u meni...

Rastrgla bih osjećaje na gole hridi,
pustila ih da iscure do zadnje kapi.

Jer nisam ja ta žena što čuči u meni!

Samo su se neke lude sjene nadvile nad odraz moje slabosti.
Stihija neka odnijela je i poslednji spokoj iz mojih zjenica...

Zar sam ja ta grešnica na raskrsnici života?!

Izgubljena lutalica,što hrli za voćkama iskušenja!

Uvijek sam prezirala te slabe,podvodljive žene.

A sada...

Samo sam se stopila sa okolinom.

Ne!
Nisam ja ta prosjakinja ispruženih ruku
ka nadama koje se pružaju
pred stopalima golim od srama.

Ne!
Nisam ja ta žena
što dušu je isplela u stihove.
One otužne,
što govore o ljubavi prema dva mlada čovjeka!

A opet ja sam ta!

VIDEO SPOT-Dva mala anđela i Oda majci

VIDEO SPOT-Ima li?!

VIDEO SPOT-Zarobljena

VIDEO SPOT-Samo još jedna slika

Ljubav ili šta već?!

Škakljive su te tvoje sjetne oči,
i sve one riječi što trepere kao potreba trenutka
koji nam je dodijeljen.
I ovaj osjećaj u predjelu grudi,
što širi se tako jako,
da samo vriskom sreće
mogu da ga opišem.

Raspjevani su ti tvoji prsti,
koji sasvim mirno čuče u tvom krilu
ili pak okreću,skoro ne zainteresovano,
čašu što našla se pred tobom.
A znam,osjećam,
da žele pjevati pjesmu strasti
po plavim pramenovima moje kose.

Veliko je to tvoje srce u grudima,
jer ćuti ono što osjeća,
dok smo na samoj granici
da učinimo grešku  bez povratka!

Tebe je nemoguće ne voljeti!

VIDEO SPOT-JOŠ JEDNA U NIZU

Rasprsnuta

Okretala sam se oko tebe
kao Zemlja oko Sunca.
Sve do onog trena
kad prsla sam na milione komadića.
Svjetlucavih i oštrih kao staklo.

Vasiona me prigrlila.
Svaki moj djelić.
Svaki moj dah.
Pronašla sam svoje postojanje
u utrobi svoje nove majke.

Odbacila sam te,
zarad titravog zelenila,
koje već služi nekoj drugoj boginji.
Zarila sam komadić postojanja
u kutu njegovog uma.

Misli sam rasprostrla
po kanalima interneta.
Da li se ikada spoznao u mojim tipkama
ne bih znala.
Bilo ga je lako izbrisati sa spiska.

A iz srca?...

Tamo još nisam pronašla opciju brisanja.

Nikada se više moji djelići
sakupiti neće.
Samo je ostao jedan u zelenim titrajima.

Odraz se i dalje okreće oko Sunca.
No nutrina ne osjeća toplotu.

 

 

On vas je poslao?!

Došli ste,slatki moji...

Osmijeh na vašim licima je kao zraka sunca
kojoj sam se suviše blizu primakla.

Pružate mi ruku,
rame za plakanje.

OH,kako ste VI darežljivi,
ljubljeni moji.

VAŠE prijateljstvo mi je jako potrebno!
Kao punom izvoru još koja kapljica vode...

Treba paziti samo da se ne izlije iz korita...

Nemoj da se trudite.
Znam,ON vas je poslao.

Stavit ću glavu na ponuđeno rame,
prihvatiti ruku koju mi tako srdačno nudite.

Samo budite svjesni da sam prepoznala u vama
Rosencrantza  i  Guildensterna.

Demon u meni

Noću,dok osjećaje pružam ka mjesečevim zrakama,
vidim sjene.
Pokušavaju me dohvatiti,
progutati me,
svariti i izbljuvati
ostatke onog mog nekadašnjeg ja.
Skupim se tada,
krijući ledena stopala
pod prekrivač sašiven od nježnjih sjećanja.
Sklopim oči
i nadam se...

Ipak uvijek tako drzak si!
Vraćaš se po još.
Svake noći u isto vrijeme.
Sjene tvoje uvlače se pod kožu
ledenu od straha,
od ponovnog susreta.
I miluješ ledena stopala.
Poljupcima pohote prelaziš preko tabana.
Što su nekad koračala zelenim dolinama.

Posustajem iznova...
Otvaram se pred tvojim zjenama.
Grešnica...

Ni ledeni dah iz tvojih grudi
nije dovoljan da me probudi iz bunila.
Da otrgne me žeđi za tvojim sokovima.
Mada znam,i ti toliš glad,koja te obuzima.
I znam opet ćeš ispljunuti ostatke našeg vremena.
I prezirem sebe i podrugljivi smijeh punog mjeseca.

Kao prvi put...

Oštrice su parale trbuh
u kome su leptiri već zamahnuli svojim krilima.

Kao prvi put srce je drhtalo.
Žudno i plačljivo.

Samo svjetlost stare lampe bila je svjedokom
čeznutljivih osmijeha.


Izgubljeni su bili.
Izgubljeni u vremenu,u masi bezličnih pogleda.
Tragajući za svrhom svoga postojanja.
Tragajući za mrvom uzvišenog osjećaja.

Stezala je srce obručima ćutanja.
Kao prvi put kad je spoznala
šta je prava istina...

A samo stara lampa je bila svjedok
oštrice kojom je ubila prvi trzaj leptira
u biću koje je čeznulo...

...Zvuk gitare je jecao pjesmu ljubavi...

Baš kao prvi put kad je voljela.

Svatovi tuge

Opet su mi u san noćas došli svatovi.
Ponovo Bog poruku mi šalje.
Ne želim da bude to što mora biti.
Bježim od veselih lica tih.

Ni muziku njihovu ne želim da slušam.
Znam,sviraju posmrtni marš.
Jednu će dušu u kolo odvesti.
Neko će danas postati dio njih.

Samo se molim na ovaj dan sveti
da ti ćeš ostat' u krilu svoje majke.
Jer tek si pupoljak što vapi za suncem.
Jer tek si ptić što treba učit svijet.

Nek danas anđeli sklope oči svoje
i bar jednom ne dođu po dušu.
Nek dopuste pupoljku da postane ruža.
I nježnom ptiću da nauči let.

Opet su svatovi pjesme svoje pojili,
a ja sam plačući bježala od njih.
Dok gledali su me začuđeno,kao neku ludu,
ja sam bježala sve brže i jače.

Ne daj se milo,maleno stvorenje!
Pričat ću sa Ocem,molit se za tebe.
Neka dušu tvoju ostavi međ' nama.
I živi milo,maleno stvorenje.
Vrati osmijeh majci,ne daj joj da plače!

Budućem Stefanu!

6:55

Ispunila sam obećanje Bogu.
Svoja htijenja i žudnje
položila sam na ortal pokajanja.
Okrenula glavu.
Koraknula u nazad.
Pljunula
i odrekla se.

Sad mogu mirno leći u crvenu zemlju
nadajući se otvorenim vratima raja.

BUDI NOĆAS MOJ ANĐEO

Budi noćas moj mali bijeli anđeo.

Nek ruke tvoje budu krila paperjasta,
što služiće kao oslonac obrazu mom.

Nek suzu što blista u oku pomiluju svojim perjem.

Raširi krila i primi ovo plašljivo srce.
Zaštiti me od okrutnog svijeta
što patnjom naših duša hrani svoje gladne čeljusti.

Budi noćas moj mali bijeli anđeo.

Nek osmjeh tvoj bude sa lijeve strane mojih grudi.


I ljubi me...

Ljubi me bar ovu noć.
Kao da ne postoji ništa oko nas.

Kao da smo samo ti i ja u zagrljaju paperjaste bijeline.

Ljubi me noćas
prvi i poslednji put.

Posljedice naših želja

Nije dovoljno oblake prstima podupirati,

dok munje igraju oko naših glava.

Niti je dovoljno sunce u kofe sakupljati,

dok nebeska toplina kraj drugoga spava.

Ne bi trebali zvijezde sa neba skidati.

Ostat će nam nebo pusto i tmurno.

Niti brodiće od papira puštati

dok more nam je sinje ljutito i burno.

Nije dovoljno usta u osmijeh razvući,

ako su oči tužne i prazne.

Nit lažnim poljupcem obraz poljubiti,

jer od bolnog srca nema veće kazne.

 

Ja sam ti,vjeruj mi na riječ!

Ja sam ti,vjeruj mi na riječ.

Jer vidim ono što ti gledaš,
čujem što ti slušaš.
Izgovaram što ti misliš.
Osjećam što ti osjećaš.

Sad reci da ja nisam ti
i dokaži,ako možeš.

 

BOŽIĆ U SRCU

Pod krošnjom badnjaka zagrljeni stoje

ono dvoje malih i odraslo dvoje.

Na licima osmijeh,u srcima sreća.

Zamirisa tamjan,zaiskrila svijeća.

Pod ikonom krsnom otac pjesmu poje,

molitvu ponavlja ono malih dvoje.

Anđeli sa neba poje pjesmu s' njima.

Mir i sreća vječna titra u grudima.

  MIR BOŽJI HRISTOS SE RODI!!!

Ljubim te pjesmom

Opet sam srećom okupala lice.
Srce ljubav pjeva,duša radost zbori.
Naslikala sliku,nisu samo skice.
Iznova su puni ovi moji dvori.

Korak mi je lagan,ruže pod nogama.
Pogled mi je blistav kao sunca sjaj.
Neka vječno traje ovaj polet u nama.
Poljubac,osmejak,topli zagrljaj.

Neka mjesec bude svjedok ove noći,
pjesme koju pjeva ljubav,naša druga.
Znam uskoro će dragi nova zora doći.
Al' na prozor neće zakucati tuga.