DRHTAJI 4.

Praznina je nejpojmljiva.
Gorčina ne svarljiva.

Sama sam.

Smijeh je postao oduran.
Mirisi mame mučninu.
Svaka nova zraka sunca peče
tek otvorene rane.

Umorna.

Pružila sam ruku
i prstima dotakla vlažne tragove neimanja.

Riječi su duboko urezane
u napola izumrlo mjesto,
gdje nekada bijaše srce.

Riječi su jedine...

Ništa nas više ne veže.

Riječi su jedine...

Oh,
da mi je biti tvoje slovo!