Na kraju svega...stopala još plešu

Poslednje korake razočarenja,
izvini,
odplesat ću sama.
Ovaj put za tebe nema mjesta
u vihoru pijane boli.
Pusti da nosi me zvuk
svega onog što biti neće.
Makar još ovaj put...
Korake nijeme da pratim.

Ne ogledaj se u dodiru mom.
Prsti već odavno slijepi.
Ne poznaju purpurnu kožu ,
na dlanu,
što  milovao je dlan moj.
Niti osjetih više ikad
miris kolonjske vode,
na vratu čovjeka
koji si bio.
Zbog kojeg sada patim.

Poslednji put ću,
mili,
obrisat krvave suze.
Zabaciti ramena u natrag,
okret napraviti smio.
Dok kreštava pjesma sjete
na uvce mi dopirala bude.
Ubijajući veseli ritam
nekada sretne mi duše.

Ne,ne dotiči osjećaje tanane!
Poslednjim plesom obgrljene.
I pusti me da zaludno igram
u ritmu valcera smrti.
Nek stopala bolna plešu
na rubu sna i jave.
Ludački,ne umorno,spretno
dok stare karte se ruše.