Ne sviđa mi se to što osjećam!
Kao da nisam žena što se skrila u meni...
Rastrgla bih osjećaje na gole hridi,
pustila ih da iscure do zadnje kapi.
Jer nisam ja ta žena što čuči u meni!
Samo su se neke lude sjene nadvile nad odraz moje slabosti.
Stihija neka odnijela je i poslednji spokoj iz mojih zjenica...
Zar sam ja ta grešnica na raskrsnici života?!
Izgubljena lutalica,što hrli za voćkama iskušenja!
Uvijek sam prezirala te slabe,podvodljive žene.
A sada...
Samo sam se stopila sa okolinom.
Ne!
Nisam ja ta prosjakinja ispruženih ruku
ka nadama koje se pružaju
pred stopalima golim od srama.
Ne!
Nisam ja ta žena
što dušu je isplela u stihove.
One otužne,
što govore o ljubavi prema dva mlada čovjeka!
A opet ja sam ta!
Nema komentara:
Objavi komentar