utorak, 17. srpnja 2012.

U okviru tuge

Prozorska okna ostaše slijepa
na ljepotu ljeta što jutro mi nosi.
Bilo je gore,
mada goreg nema.
Još u dlan stišćem otkucaj srca
što s' razumom se kosi.

Gdje li je sada taj slatki šapat,
što uho je moje željelo čuti?
Miris sreće kroz prozor ne stiže.
Uz tužne zvuke umiru minuti.

Imat' me neće toplina tvog dlana.
Ljeto, još jedno,prekrile su zime.
Iskra sija sa lijeve strane,
u njenom sjaju tvoje je ime.


Nema komentara:

Objavi komentar