nedjelja, 22. srpnja 2012.

OH KAKO TE LJUBIM!

I svi dani nalik su jedan drugom.
Sve bitke predate.
Koplja spuštena.
Samo još ostaje čekanje na kraj,
koji sve više odugovlači svoj dolazak.

I tek što me rodiše
ja umrla sam.
A pitaju se
"Moguće li je umrijeti na početku?"
Ja već trunem,
raspadam se.
A moj dželat...
Eh moj dželat...

2 komentara:

  1. Skorpi, evo pronašla sam i tvoj blog preko SFD-a koji ga je povezao na FB-u... prekrasna pjesma...

    OdgovoriIzbriši
  2. E hvala od srca. :) Što se mene lično tiče možeš čitati,a i dijeliti dalje. :))Lijep pozdrav!

    OdgovoriIzbriši