U nozdrvama miris smrti me golica.
Mlada pluća lagano mru.
Još samo sjena ostaje od nasmijanih lica.
Više se ne nadam dobru,a nedostižna sam i zlu.
U prstima ni slova više.
Korak je postao teži no prije.
Ne,nisu to mili iznova kiše.
To krv iz srca zadnjom snagom lije…
Hoćeš li voljeti i dalje mili
moj osmijeh sneni i oka sjaj?
Kao kad smo klinci bili.
Hoćeš li me voljeti i kada dođe kraj?
Kad usne moje budu ledne i nijeme,
a oči prazne kao list papira…
Hoćeš li se sjećati ove žene
nekad što izazivala je u tebi hiljade nemira?…
Nema komentara:
Objavi komentar