U naručju mrve znatiželje
našle su zamamni sanak,
ne sluteći jutra bez svjetla.
Ne mirišući poslednji danak.
Baš kao zamah leptirovih krila
dok plesove nad ružama vode.
Suše se u naručju mrve,
dok nove nade se ne rode.
Mučno je gledati ljubav
uljuljanu u tuđe krilo,
dok pjesme najljepše poji.
Srce se u kutu svilo.
Baš kao da čeka druge,
neke ljepše dane.
Ružinim mirisom opojnim
bar zadnja zora da svane.
Nema komentara:
Objavi komentar