BOŽJA DJECA

Božja smo djeca,
tako drugi vele.
U krilu Njegovom zreli i stasali.
Zbog čega smo onda
mimo naše želje
ogrezli u grijehu,tako nisko pali?

Putevima našim
razastro je cvijeće.
Da nam bose noge tamjanom mirišu.
Nama nikad dosta.
Mi bi tuđe sreće!
Ljepše nam je nebo gdje tuđini dišu.

O Čovječe vrli
sagni ludu glavu!
Pomol’ se za one koje srce mije.
Tek kada se daš
osjetit ćeš pravu
Božju svjetlost toplu što nam duše grije.