nedjelja, 2. listopada 2011.

Samo još jedna slika

Buđenje zore uz pjesmu talasa.
Bijela djeva jaše na leđima crnog pastuva.
Golim bedrima miluje mu sjajne sapi.
Niz krvave usne cijedi se sok podatnih grozdova.

Ustreptali kupidon hrani se ljepotom njenih ramena.
Što sunce ih okupa prvim zrakama.
Ni sirene svojom pjesmom ne bjehoše tako pomamne
kao njene plave zjene,što tišinom ispjevaše ljubav.

Crvene ruže pomamiše se njenim milovanjem.
Slavuj se postidi baršuna u njenom glasu.
Pade pero sa krila palog anđela,
kog proguta pohota za svilenom kožom koljena.

Vijorile su bijele zastave u čast vatrenim uvojcima.
Pjenilo je uzburkano more ispraćajući kas kopita.
Planine su se odronile pod rumenilom obraza.
Još jedna noć je zaspala.

Nema komentara:

Objavi komentar