Stisnula se u kut i drhti pod naletom
hladnih ljudskih pogleda.
U krilo je ruke sakrila,
bradu uz koljena pribila.
Tišinom ramena je ovila.
Usne u šapat skupila.
I nakon toliko godina ostala je naivna.
Ljudima pakosnim je vjerovala.
I plače mala djevojčica
za zgaženim nevinim snovima.
Umjesto da igračku u ruci drži,
drugima je igračka postala.
Zar toliko velika je zloba
ovog ljudskog roda?
Pitala se uplašena djevojčica.
I samo još dublje se stisnula.
Negdje u kutu,
u bolnim mi grudima.
Nema komentara:
Objavi komentar