Samo jedan mali prozor je ostao
na ledenoj zidini strijepnje.
Kao pogled na ono što sam imala.
Pogled na ono što sam izgubila.
Vidim zore rađaju se.
Dok srce mi grle tame tvoje duše.
Prepredene žute oči gledaju me.
Mjere snagu izdržljivosti onog mjesta u grudima.
Što kuca sve tiše,sporije.
Dovedeš me do prozora.
Pokažeš svijet što odiše mirisima,svijetlošću.
Pitaš vidim li sve to.
A na potvrdan odgovor nasmiješ se.
Kao da mi želiš reći čega sam se sve odrekla
zarad hladnog kamena
pod tvojim rebrima.
I opet žedno pijem ti sa usana.
Grlim skute mračnih odora.
Obraz polažem na hladne šake umora.
Jer tvoja sam.
Zazidana u tvojim željama.
Pokorna krvavim usnama.
Slomljena.
I znam
umrijet ću pod zagrljajima hladnih obzorja.
Na krilima palog anđela.
Jer tvoja sam i samo tebi predana.
Nema komentara:
Objavi komentar