Bez dodira,pogleda.
Slušaj glas koji priča ti
svoje strahove,želje,
nadanja.
Osjeti miris moje kože
što se po sobi prostire.
Nek misao vodilja
tvoju dušu dotakne.
Nisam ja to tijelo i taj lik
što tvoje oči vide.
To samo je čahura
u kojoj duša mi boravi.
Milovanja po strani ostavi
i mene istinsku prigrli.
Evo ti papir i čitaj
slova i riječi što zapisah.
Možda kroz njih saznaš
sve ono što znao nisi.
Jer tijelo je samo školjka
u kojoj su sakupljene misli.
Oh zar tako je teško
vidjeti pravu mene?!
Dotaći ljepotu duha
i želje toploga srca.
Oh zar tako je teško mili
prepoznati suštinu žene?!
I sve nježnosti,uzdahe,strepnje
sakrivene u kutu gdje duša nestrpljivo kuca.
Nema komentara:
Objavi komentar