Istim mlijekom napojeni.
Isto nas sunce ogrijalo.
Krvlju i ljubavlju spojeni.
K’o malenog vukla te za sobom.
Plakala dok majka te bila.
Na tvome ramenu se tješila.
Sa tobom se smijala,pjevala i pila.
Toliko razločiti,a opet isti.
Jedan kraj drugog životi nam teku.
Uvijek potpora,oslonac,drug.
Plovimo lagano niz života rijeku.
I sutra kad budemo tromi i stari,
sjetit ćemo se nestašluka svih.
Nasmijat ćemo se slatko od srca,
bato,kad se sjetimo momenata tih.
(Ljubi te Lela)
Nema komentara:
Objavi komentar