ponedjeljak, 17. listopada 2011.

Slovo prijatelju

Riječi su te što dušu mi hrane.
Nježne,slatke,sa ukusom meda.
Sitna slova osmjehe mame.
Njihov sadržaj tugovanju me neda.

Igra slovima radost mi budi.
Ruke širim,prizivam sunce.
Osjećam treptaj u kutu grudi.
To opet pjeva probuđeno srce.

I pišem ti pjesmu kao mnoge druge.
Prijatelju mili.Nastavljam ples.
Riječi će otjerati sve teške tuge.
Nek pršti vatromet.Nek bude urnebes!

Nema komentara:

Objavi komentar