Riječi su te što dušu mi hrane.
Nježne,slatke,sa ukusom meda.
Sitna slova osmjehe mame.
Njihov sadržaj tugovanju me neda.
Igra slovima radost mi budi.
Ruke širim,prizivam sunce.
Osjećam treptaj u kutu grudi.
To opet pjeva probuđeno srce.
I pišem ti pjesmu kao mnoge druge.
Prijatelju mili.Nastavljam ples.
Riječi će otjerati sve teške tuge.
Nek pršti vatromet.Nek bude urnebes!
Nema komentara:
Objavi komentar