Ne umijem pisati sretne pjesme.
Nit kititi ih cvijećem i šarenim leptirima.
Al’ znaj,sretna sam u zagrljaju tvome.
Na tim jakim,sokolskim krilima.
Ne umijem dočarati osmjehe.
Nit melodiju što srce mi pjeva.
Samo znaj da duša mi je kraj duše tvoje.
Moje srce u tvom srcu snijeva.
Možda nekada sumnjaš u mene,
u ljubav i osjećaje moje.
Nekad su ne shvatljive oči ove snene.
Al’ sve što imam to je tvoje.
I ne znam kako ljubav se piše.
Nit zbog čega ovo sunce sja.
Samo znam da ljubav je ovo
što za tebe mili osjećam ja.
Onog dana kad rekli smo DA
anđeli sa neba na zemlju su pali.
I kao mali svadbeni poklon
vječnu nam ljubav i sreću dali.
Sad kad gledam nakon godina mnogih.
Naša je ljubav jača neg’ prije.
Jer srca su naša kao srce jedno.
Jer duša tvoja moju dušu mije.
Nema komentara:
Objavi komentar