O zašto nam Bože te muškarce stvori?
Da nas zbog njih boli glava,
da nam tijelo gori!
Onaj preko puta radoznalo mjeri.
Nisu oni cica mace,
to su divlje zvijeri.
Razgovor bi započeo,
baš je sladak,zbilja.
Ja bih tebe u krevetić
odvela od milja.
Onaj knjiški moljac u knjigu sa nosom.
Zbunjenog pogleda i frčkavom kosom.
Nije da je sladak,već je pravi meda.
Moje oko ne mirno mjerka ga i gleda.
Komšija u zgradi ljubazan i mio.
Otvara mi vrata i namirnice nosi.
Pusti komšija ustezanje,
hajde po plaži da trčimo bosi.
U mesaru svratim po faširanog mesa.
Mesar se ne zna jel širi il’ viši.
Zbog tih jakih ruku tijelo mi se stresa.
Hajde budi ljubazan i broj mi zapiši.
Na času klavira vješti mu prstići.
Uživam posmatrati kako njima veze.
Malko ću se primaći,malo bliže prići.
I ti se primakni.Razmak je bezveze.
Gdje god da se maknem,oko mene stoje.
Kako da se okanem muškaraca tih.
Misli grešne ove muške glave broje.
O Bože samo još par stotina njih!!
Nema komentara:
Objavi komentar