utorak, 23. kolovoza 2011.

Još jedna u nizu...

Krilati zmajevi su zagrzli
jabuku što držah u ruci.
Dok krajeve strahova silnih
rastrgaše gladni vuci.

Na dlan mi sletje ptica.
Crna,zloslutna vrana.
Zakrešta pjesmu boli.
Poteče suza slana.

Tamo gdje bijaše srce
propuh zastore njiše.
Čudna je sudba ova
što tuže nam note piše.

Zmajevi odletješe siti.
Ogrizak osta u ruci.
Liježem,potpuno svjesna.
Nek i mene rastrgnu vuci.




Nema komentara:

Objavi komentar