Ponos,gordost,srdžbu,bijes…
Da li će ih neko skinuti na vrijeme?
Prije no što snove položim u lijes.
Ja nisam onakva kakvom se činim.
Niti sam drska koliko hoću.
U meni drhti jedno krhko srce.
Sa sjajnim zvjezdama razgovaram noću.
I inat što ti ja pred noge bacam
samo je krinka preko duše nježne.
Nisam ni ponosna,ni gorda,ni čvrsta.
Moji su otkucaji istkani od čežnje.
Ako se smijem na uvrede tvoje.
Znaj da u dubini ranjena sam,plačem.
Jer samo sam žena,nisam kamen,stijena.
Riječi me posjeku,gore nego mačem.
Nemoj da me kinjiš,vrjeđaš i lomiš.
Poskidaj maske sa tog krhkog lica.
Podari mi osmjeh,ruku prijateljstva.
Da se u zrak vinem,slobodna k’o ptica.
Nema komentara:
Objavi komentar