kad ljubiš me smijehom.
Kad ponoć je svjedok usplamtjelog daha.
Okupanih tijela onim mednim grijehom.
Volim kada prste prepletemo mili
i šapućeš tiho riječi okićene strasti.
Prstima kad pređeš preko zlatne kose,
pod noge mi staviš sve nebeske slasti.
Srećom ja to zovem,te vječne trenutke.
Šapat i dodire mjesečinom spretno obgrljene.
Kada na tvom krilu,ispraćajuć’ mjesec.
Dočekuju zrake sunca moje oči snene.
Nema komentara:
Objavi komentar