srijeda, 7. rujna 2011.

Spoznaja

Kad tišina progovori mjesto riječi koje se ćute.
I samo još mjesečina bude svjedok snova i nada.
Onda kad krenemo niz neke druge pute.
Hoćeš li napokon prepoznati me tada?

Sve one riječi koje sam prećutala.
Suzne oči u kasne sate.
Sve teške uvrede koje sam gutala.
I zubate sjene koje me prate.

Kad kiše saperu mladosti trag.
I sunce obasja tračak onog što smo nekad bili.
Kad grijehe i strahove sakupi vrag.
Hoćeš li me iznova upoznati mili?

Sve one tuge iz mladih dana.
Misli sramotne što žele van.
Ožiljke od nekih davnih rana.
I onaj davno izgubljen san.

Jer ja mili hoću u svakoj zvijezdi tražiti osmjeh tvoga lica.
Rukom zacjeliti ožiljke straha.
Sklopiti mozaik od  svih naših skica.
Dok prah moj ne postane dio tvoga praha.

Nema komentara:

Objavi komentar