subota, 17. rujna 2011.

Dan kada sam umrla...

Sjećaš li se onog dana,
dana kada sam umrla?…

Zelene zrake sunca
slatko su pržile moja nadanja.
Dok su crvene vode
već oblizivale gole gležnjeve.

Voljela sam se otkrivati
pod tim zelenim suncem.
Voljela sam žeđ gasiti
u crvenim,vrelim vodama.

Sjećaš li se onog dana,
dana kada sam umrla?…

Bio si sert i ponosan,
a u stvari preplašen kao dijete.
Ja bijah kao razigrana antilopa,
spremna postati lovinom.

Vrijebao si,
pekući me na vatri zelenoga sunca.
Grleći me strasno crvenim talasima.

Ni sad mi nije jasno
da li sam tog dana umrla.
Ili tek ugledah svijet
širom otvorenih očiju.

Nema komentara:

Objavi komentar