Kapi rose umile su lice mi bijelo.
Noći crne,učmale iznova sam provela u jednom pitanju.
Da li je cvijeće tvoga vrta svelo?
Uplašena srna,iz gustog šipražja,posmatrala je pokrete moje ruke.
Vilenjaci šumski plesali su u ritmu molitve srca.
Niz liticu sna padale su stare muke.
Pitanje.Da li ti srce još za mojim kuca?
Ni putevi novi na obzorju želja privlačni nisu kao oni prije.
Uzalud zrake mrse mi kose crvene.
Ni zora ova kao ona naša nije.
Mrsiš li sad kose one druge žene?
I uzalud kapljice rose kriju tugu što liju moje oči.
Kad ruke traže ruku daleku.
Korak tvoj mojim putem nikad neće proći.
Liježeš li sa njom u postelju meku?
Dosta je pitanja što dušu mi para svake noći puste.
I samo šumski pan zna moje uzdahe duge.
Skrila sam se od tebe u zelene travnjake i krošnje guste.
Na hladnom izvoru nadanja ispiram sve svoje,a tvoje tuge.
Nema komentara:
Objavi komentar