Ja živjet ću!!!

Onog trena kad mi se oči ne budu htjele otvoriti.
Kad brbljiva usta ne budu mogla prozboriti.
Kad ruke na grudima budu mi sklopili.
U drvenom kovčegu tijelo mi zaklopili.
Ja živjet ću!!!

Kroz sve ove pisane riječi
moja će duša kao rijeka teći.
Kroz paperjaste stihove i rime,
neko će nekad pomenut mi ime.

U onom trenu kad prekrije me trava.
Sjeti se,to samo moje tijelo spava.
Umorno je bilo od teškoga života.
Pošlo je na počinak.
Nije me sramota,
jer...
Ja živjet ću!!!

Živjet ću kroz djecu moje djece.
Za dušu mi grešnu pomenut će svece.
Živjet ću kroz krv moju što malim venama teče.
Neko će se sjetit majke,bake,bilo jutro,veče.

Znam,ja živjet ću!
Niko stvarno ne umire
dok ga se iko na svijetu ovom sjeti,pomene.