već balkanac tih. tvrdoglav.Na osmjehu grub.
Za poeziju ni trena ne haje.
No ljubav mi čistu ne sebično daje.
On riječima ne zna opisati sreću.
Osmjeh mi izmami i kada to neću.
Po čitav dan radi i kroz život se bori,
da djeci i meni udobnost stvori.
Moj dragi ima grube ruke.
On vješto njima otjera muke.
I tako me snažno,a nježno grli.
Srce mi od sreće ka njemu hrli.
On očima kaže više od riječi.
Svojom snagom duše moje rane liječi.
Ma slađi mi je moj grubi balkanac
nego neki uglađeni,uštirkani stranac.
Nema komentara:
Objavi komentar