utorak, 19. srpnja 2011.

Kažu...ali kog' je briga

Volim da pjevam,jako,glasno.
Dok stakla na prozorima pucaju.
Odvrnem muziku do daske i plešem strasno.
Dok bijesne komšije na vrata kucaju.

Kažu da sam ne moralna!

U krotim vjetar,mjesto ljuljaške da mi bude.
Njišem bokovima,dok gledaju me razgoračene oči.
Uživam zaprepastriti bijedne ljude.
Na pomen moga imena pritisak da im skoči.

Kažu da sam naopaka!

Volim da munjama gađam radoznale stvorove.
Prosipam mirise nabujalog tijela.
Da ih gledam sa visine kao smrdljive tvorove.
Dok dušu mi hrane božanska jela.

Kažu da sam razvratna!

I nikad nisu sigurni šta će sledeće biti.
Koji potez ove čudne žene.
Samo nek znaju da suze će liti
ako zavire u prostorije duše njene

Jača sam od njih!!!

Nema komentara:

Objavi komentar