Uvijek skupa,jedna uz drugu.
Spajala nas veza,jača nego krvna.
Dijelile smo radosti,snove,tugu.
Gradovi svi naši su bili.
Sunce,mjesec,planeta svaka.
Smijali se,lumpovali,do zore pili.
Nismo se bojali ni demona,ni mraka.
Rame za plakanje,podrška u zlu.
Niko nam ništa mogao nije.
Jedna za drugu uvijek smo bile tu.
Nismo dozvoljavale da se suza lije.
Godine prođoše,tako i mi.
Svaka svojim stazama ode.
Polako se rasprhnuše zajednički sni.
Nismo više skupa na putu do slobode.
Od četvorke crne osta dvije nas.
Još uvijek iste,blesave,čile.
Još do zore pjevamo i smijemo se na sav glas.
Pozitivno lude, kao što smo uvijek bile.
Nećemo dati ni vremenu ni ljudima
da prekinu prijateljstvo koje nas veže.
Uvijek ćemo vjerovati bajkama,čudima.
Bodriti jedna drugu kad nam bude bilo najteže.
Nema komentara:
Objavi komentar